Ivan Meštrović

O meni

Biografija

Budite pozdravljeni! Danas ću vas upoznati sa svojim putem do uspjeha, svojom mladošću, prožetu svakojakim težnjama, usponima i padovima i najljepšim trenutcima mojeg života. Bilo bi lijepo započeti od rođenja, zar ne?

Rođen sam 15. kolovoza 1883. , u Vrpolju(Slavonski Brod).Podrijetlom sam iz Otavica, malog mjesta u Dalmatinskoj Zagori. Moje rođenje bilo je ishod našeg putovanja, zbog kojeg i jesam rođen u Vrpolju. Vjerujem da je to lijepo mjesto, međutim nikada nisam bio tamo. Osim prvobitno na rođenju naravno. No dobro. Djetinjstvo, moje divno djetinjstvo, ja proveo sam u Otavicama. Moram vam priznati, djetinjstvo ja zaista najbezbrižnije razdoblje. Sjećam se naših pustolovina, igara, naših sanarenja. Svih 30 bi se okupilo, te bi zaigrali kolombare, franje i lovice. Mogli smo se po cijele dane samo igrati vani. Po kiši i po snijegu. Da..(nostalgični pogled u daljinu)To moje djetinjstvo prožeto je osim igrom, i religioznošću moje obitelji. Moja baka uvijek je pokušavala prenijeti svojim unucima vjeru. Pričala bi nam o Isusu na najzanimljivije načine, pokušavajući nam približiti bibiljske zapise. U slobodno vrijeme, čuvajući ovce, o epsku poeziju, narodne pjesme i povijesne balade.

Znate, kao dijete sam uvijek volio nešto rezbariti od drva i muljike –kamena kojeg bih našao na Svilaji i uvijek bih nešto radio od blata i bilo čega što sam našao. To mi je bila najdraža zanimacija.

Nikola Adžija je prvi uočio moj talent, za kojeg nisam ni znao da je talent. Meni je to oduvijek bila nekakva vrsta zabave i nisam znao da će to pridonijeti razvoju mog kiparskog i umjetničkog stvaralaštva. Majka me najviše podržavala u tom mom „hobiju“, mada nije joj bilo baš lako dati mi vremena da se bavim nečim drugim, nečim što nije značilo samo čuvanje životinja u polju i slično.

Sa 16 godina sam imao svoju prvu izložbu. Načelnik Drniša je iznio moje rane radove, te su se skupili ljudi i pripomogli u mom „uzgoju“. Svjestan sam da sam tad mogao dobiti štapom po leđima, ali nisam! Neizmjerno sam zahvalan ljudima koji su i s ono malo što su imali pomogli u razvoju mog talenta.

Sa 16 godina sam otišao u Split, u klesarsku radionicu Harolda Bilinića gdje sam se susreo s djelima antike, dakle grčke, rimske skulpture itd. Pri dolasku sam se također susreo i s ruglom. Bio sam dijete sa sela, nisam imao mnogo, u Split sam došao obučen u opanke i crvenkapi. Splićani su mi se rugali, naravno oni su gradski sloj, a ja sam ipak bio mali vlaj (seljak), ali s velikim ambicijama.

Doduše, kad su primjetili moj veliki talent, nazvali su me “Čudo od Vlaja“ i taj nadimak je ostao dugo vremena povezan s mojim imenom.

Naime, Split mi je ostao u prekrasnom sjećanju i volio sam svaki trenutak proveden tamo.

Nakon Splita, školovanje sam nastavio u Bečkoj akademiji likovnih umjetnosti, nakon što me Zagrebačka obrtna škola nije primila jer sam bio prestar. Prestar!? Možete li vjerovati? No, taj argument nije značio Bečkoj akademiji likovnih umjetnosti, koja je ipak bila puno važnija i značajnija ustanova… tu sam razvijao svoj umjetnički ukus. Kad sam tek došao u Beč, monarhiju koja je buujala umjetničkim životom, morao sam pauzirati godinu jer nisam znao jezik. No ubrzo sam uspješno savladao jezik, te se uspio prilagoditi novoj sredini i stupiti u kontakt sa secesionistima s kojima sam izlagao od 1903.-1910. Uzor mi je bio profesor Otto Wagner, poznati arhitekt i jedan od predstavnika Secesije.

U Beču sam prvi put susreo Rodina koji je odmah prepoznao moj talent. Za mene je rekao da sam „čudo među kiparima“ te veći umjetnik od njega; a možete zamisliti kako sam se zarumenio, kako bi se zapravo itko zarumenio da ga tako veliki umjetnik pohvali!

1908. zahvaljujući Rodinu odselio sam se u Pariz, iznajmio studio na Montparnassu, te izradio više od pedeset skulptura u samo dvije godine za koje sam dobio prva međunarodna priznanja. 1910. izlagao sam u Beču i Zagrebu.

1915. priređujem samostalnu izložbu („one- man-show“) u Albert i Victoria muzeju u Londonu. Iako sam često prikazivao nacionalne heroje i vojskovođe, smatram da su pravi heroji oni koji su se borili za opće ideale čovječanstva. Zar nije Sv. Pavao veći heroj od Cezara?“

Završetkom rata vraćam se u Hrvatsku, u Zagrebu adaptiram kuću i gradim atelijer (1920.-1923.) - danas Atelijer Meštrović sa stalnim postavom. U Cavtatu sam izgradio grobnu kapelu obitelji Račić „Kraljica anđela“ (1920.-1923.).

Od 1926.-1931. Sam izgradio crkvu Presvetog Otkupitelja u Otavicama, dok je opremanje potrajalo do 1937. U Splitu 1931. gradim obiteljsku kuću koja je dovršena 1939. (danas Galerija Meštrović) te iste godine obnavio sam obližnji kompleks Kaštelet-Crikvine u kojem sam izgradio kapelu Svetog Križa, te toj crkvi darovao ciklus od 28 drvenih reljefa s prikazom Kristova života.

Prvi put sam otišao u SAD 1924. gdje sam upoznao velikana Nikolu Teslu. U Brooklyn Museumu u New Yorku priređena mi je samostalna izložba gdje sam izložio 132 djela. To je jedna od mojih najpoznatijih izložbi. 1928. postavljen je moj spomenik posvećen Indijancima u Chicagu; dvije konjaničke skulpture Strijelca i Kopljanika nalaze se u Central Grant Parku. U periodu između dva svjetska rata još više sam se okrenio klasičnom oblikovanju, izradio sam veliki broj reljefa, aktova i portreta kao i javnih spomenika. Ma 100% ste čuli za Grgura Ninskog. Ja sam napravio sva 3 njegova kipa! U Splitu, Ninu i Varaždinu.

1946. godine na poziv Američke akademije znanosti i umjetnosti održao samm samostalnu izložbu u Metropolitan Museumu u New Yorku, prvi put u povijesti muzeja. 1952. potpisao sam ugovor s Narodnom Republikom Hrvatskom kojim sam darovao svu svoju imovinu u Splitu i Zagrebu, mauzolej u Otavicama te više od četri stotine skulptura i crteža hrvatskom narodu. Bio sam svugdje i svagdje, djelovao i živio izvan Hrvatske, no djeco moja, porijeklo se ne zaboravlja. Bez svoje domovine nebih bio to što sam bio.

U posljednjim godinama svog života izrađujem glinene skulpture „Otac se pozdravlja sa sinom“ i „Otac se pozdravlja s kćeri“ kojima iskazujem čast ali i veliku bol povodom smrti moje kćeri Marte i sina Tvrtka.

Djela su mi izložena u Vatikanu, Nacionalnoj katedrali u Washingtonu, zgradi Ujedinjenih Naroda u New Yorku, u Smithsonianu, Firenci, u Londonu (Tate Gallery), a brojna djela u bronci, kamenu i drvu nalaze se u muzejima, galerijama i privatnim kolekcijama diljem svijeta: Hrvatskoj, Italiji, SAD-u, Francuskoj, Mađarskoj, Rusiji, Njemačkoj, Argentini, Španjolskoj, Belgiji, Čileu, Egiptu itd.

Dugo i naporno je trajao moj put do vrha, no uspio sam, uz sve okolnosti u kojima sam bio.

Ljubavni život

A sada došlo vrijeme za otkrivanje jako zanimljivog djela mog života. Nadam se da ste spremni jer ulazimo u avanture mog ljubavnog života. Za početak na moj život i na sva moja djela utjecalo je 5 predivnih žena, svaka posebna na svoj način, Olimpija, Ruža, Ružena, Marija i Olga.

Prva je bila romantična ljubav,no tragična te o njoj ne pričam nikome pa će i za vas ostat tajna, znate koliko je tragična bila kad se ne spominje niti u ikojoj biografiji o meni tek u 2 pisma iz Beča ocu u Otavici, druga intelektualna i umjetnička, treća senzualna, četvrta lirska, a peta pretežno obiteljska.

Kada sam sa 17 godina došao u Beč potkraj 1900. g da budem iskren sjećao sam se osamljeno. Osim svojega kućedomaćina i njegova dva sina, nikoga drugoga nisam poznavao. No upisom na Umjetničku akademiju stekao sam neke prijatelje, ali i tada sam se držao dosta odvojeno od društva i inače živa i veseloga bečkoga života. Učenje, čitanje, obilaženje muzeja i galerija, a pogotovo neumorni rad, u potpunosti su zauzeli svo moje slobodno vrijeme.

Uz sve to moje znanje Njemačkog je bilo loše i dugo me mučio osjećaj da sam neuk, bez škole……. Hmmmmm možda me zato 1 ljubav toliko potresla koja se desila krajem 1902.g a već sam do 1903g. blago rečeno bio totalno oduzet i zaaljubljen do ušiju.

Djela

Lokacije

ZAGREB (obiteljska kuća i atelijer)

Atelier Meštrović dio je Muzeja Ivana Meštrovića zajedno sa Galerijom Meštrović Kašteletom-Crikvine u Splitu te Crkvom Presvetog Otkupitelja u Otavicama. Dio je ostavštine najvećeg hrvatskog kipara svjetske reputacije, Ivana Meštrovića.

Zbirka je smještena u obiteljskoj kući u kojoj je Meštrović živio od 1922. do 1942. godine. Objekt je sagrađen u 17. st. te adaptiran u reprezentativan atelier i obiteljsku kuću. Umjetnik je kuću zajedno sa 300 skulptura u kamenu, bronci, drvu i sadri, crtežima, litografijama i primjercima pokućstva izrađenim prema vlastitim nacrtima poklonio Hrvatskoj.

U Atelieru se čuva bogata umjetnikova foto-dokumentacija te osobna arhiva, ali i djela drugih autora, vezana uz djelo i osobu I. Meštrovića. Stalni postav izložen je u autentičnom ambijentu, s radovima I. Meštrovića, nastalim do 1942. godine.

SPLIT (Galerija Ivana Meštrovića, sakralno - kompleks Kaštelet-Crikvine u Splitu)

Galerija Meštrović, muzejska ustanova utemeljena 1952. godine u palači Ivana Meštrovića koja je građena za stambeno-radne potrebe od 1931. do 1936. godine. Aktom darivanja kojim je Ivan Meštrović 31. siječnja 1952. poklonio hrvatskom narodu četiri svoja objekta i 132 umjetnička djela, koja su ušla u sastav svakog pojedinog objekta, stvoreni su preduvjeti formiranja Galerije Meštrović kao muzejske ustanove.

U Galeriji se nalaze umjetnikova remek-djela izvedena u mramoru (Psiha, 1927.; Kontemplacija, 1924.), bronci (Daleki akordi, 1918.; Kiklop, 1933.; Perzefona, 1946.; Gospa s djetetom, 1917.; Job, 1946.), drvu (Žalosni anđeli i Veseli anđeli, 1916.) i gipsu (Rimska Pietà, 1943.), kojima su obuhvaćena sva razdoblja umjetnikova bogatog stvaralaštva do 1946. godine.

Fundus galerije čine ukupno 192 skulpture, 583 crteža, 4 slike, 291 arhitektonski nacrt iz razdoblja 1898. – 1961. godine.

OTAVICE (grobnica obitelji Ivana Meštrovića)

Crkva Presvetog Otkupitelja (zapravo grobnica - mauzolej) posljednje je počivalište velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, kao i najbližih članova njegove obitelji: majke Marte, oca Mate, braće Marka i Petra, sina Tvrtka i supruge Olge. Za njezinu izgradnju (1926.-1930.) odabrao je Paraćevu glavicu, brežuljak na sjeverozapadnome dijelu Petrova polja koji katastarski pripada selu Ružić, a udaljen je samo desetak minuta hoda od kuće obitelji Meštrović u Otavicama.

Zakonom o zaštiti spomenika kulture (kao nepokretni spomenik kulture) zaštićena je od 1967. godine.

SOUTH BEND

1955. godine u rujnu na poziv velečasnog Hesburgha odlazi na Sveučilište Notre Dame u South Bendu, država Indiana, kao direktor odjela za umjetnost.

1956. dobio je Zlatnu medalju za životni rad od Američke akademije znanosti i umjetnosti.

Nekoliko mjeseci nakon smrti sina Tvrtka Ivan Meštrović umro je u svojoj 79. godini života, u gradu South Bendu.

Split u 19./20. stoljeću

Uslijed kolopleta klime, lokacije, povijesti i ljudi, duh Splita najlakše je opisati kroz slogane lokalnog izričaja poput “nima Splita do Splita” ili “ništa kontra Splita”

19. stoljeće

Gospodarstvo

Split 1805. godine dolazi pod austrijsku vlast, a odlukama Požunskoga mira bio je predan Francuzima. Pod kratkom francuskom vlašću početkom XIX. st. izvedeni su krupni komunalni zahvati (djelomično rušenje zidina, gradnja cesta, obale i perivoja), a prostorni se rast nastavio i nakon 1813. godine.

Prepoznatljiva karakteristika splitske barokne stambene arhitekture je simetrična raščlamba te isticanje središnje osi glavnog pročelja i vertikalna integracija njegovih elemenata. Značajke stila očituju se u impostaciji portala i oblikovanju balkona, balkonata i luminara.51 Barokne stilske karakteristike dominiraju Voćnim trgom, kako Splićani nazivaju plokatu smještenu između barokne palače Milesi i ostataka mletačkog kaštela. I razdoblja klasicizma, historicizma i moderne ostavila su traga u stambenoj arhitekturi u samoj palači i u njezinoj neposrednoj blizini. Godine 1821. uz Srebrena vrata gradi se neoklasicistička zgrada Klasične gimnazije, u kojoj je danas smještena Galerija Vidović

Četiri historijska predgrađa razvila su se u neposrednoj blizini baroknih bedema, a pučka arhitektura koja je u njima sačuvana pokazuje izrazite ambijentalne vrijednosti. Porušen je bio dio bedema radi širenja i uređenja grada. Razdoblje druge austrijske vladavine u početku je pratila gospodarska stagnacija.

Kada su u proljeće 1818. car Franjo I. i njegova supruga Karolina Augusta sa svitom doputovali u Split, Carstvo je prolazilo prvu fazu konsolidacije moći u juţnoj pokrajini. Nakon Bečkog kongresa 1815. i podjele Europe, car je obišao osvojene zemlje, pa ga tako 1816. nalazimo u Puli, a 1818. i u Dalmaciji. Car po povratku iz Splita, u svojem dnevniku piše : „Vlasi kvare starine, jer nađeno kamenje upotrebljavaju za gradnju svojih kuća, a za ono što nađu traže velike svote novca. Inače je grad prljav, nema dovoljno pitke vode, nedostaje baš izvorska voda, pa se pije voda iz cisterni. Kad kiši, voda s brda teče po gradu kao rijeka, ali odmah i otiče“.

U okviru preuređenja crkvene organizacije 1828. bila je ukinuta Splitska nadbiskupija i metropolija, a Split sveden na rang biskupije, kojoj je pridružena i Makarska biskupija. Tijekom 1860-ih grad je postao sjedištem preporodnoga pokreta za Dalmaciju (Natko Nodilo, Miho Klaić, Gajo Bulat, Vid Morpurgo), iako su vlast u gradu držali autonomaši na čelu s gradonačelnikom Antom Bajamontijem (1860–80). Za njegova je načelnikovanja bila uvedena plinska rasvjeta (1860), obnovljen dugo vremena nekorišteni rimski vodovod (1880), bile su uređene i proširene ulice, te je izgrađen niz javnih građevina (kazalište, Prokurative)

U razdoblju austrije XIX. st. u široj gradskoj jezgri podižu se zgrade u povijesnim stilovima (Bajamontijeva palača, 1858; Prokurative, 1863–67. i 1909–28; Kazalište, 1893., danas Hrvatsko narodno kazalište), a početkom XX. st. i niz reprezentativnih secesijskih ostvarenja (Palača Nakić na Narodnome trgu, Špiro Nakić, 1902; Sumporno kupalište, Kamilo Tončić, 1903) gradnjom luke i spajanjem predgrađa sa starom gradskom jezgrom Godine 1874–77. izgrađena je željeznička pruga Split–Siverić s ogrankom za Šibenik, koja je 1888. bila produljena do Knina. Povećanje kapaciteta gradske luke (1882) kao i blizina željezničke postaje utjecali su na brz porast lučkoga prometa.

Ujedno je porast industrijalizacije, osobito nakon gradnje tvornice cementa u zapadnom dijelu gradske luke (1865) i razvojem brodogradnje, utjecao na brz razvoj grada i porast broja stanovnika potkraj XIX. i u XX. st.

20. stoljeće

Tijekom međuratnog razdoblja, usporedbom s prošlim razdobljima, struktura obitelji se nije mnogo promijenila, ali se kvaliteta i svakodnevnica života umnogome razlikuju. Građani Splita su se u međuratnom razdoblju počeli susretati s modernim izumima i novotarijama koje su uskoro počeli koristiti u svojoj svakodnevnici. No, određene aspekte tradicionalnog shvaćanja života i običaja su zadržali dugo i u velikoj mjeri. Najzornije primjere tradicionalnog načina života pronalazimo kroz odnose u obitelji, braku i nasljeđivanju imovine.

U Splitu je postojalo mnogo mjesta za upoznavanje i udaranje. Kao najpopularnija ističu se šetnje Rivom i Pjacom, zatim organizirani plesovi koji su se najčešće održavali u siječnju i veljači te sastanci kod česme s vodom. Potonji običaj, prilikom kojeg bi se mladi uglavnom iz težačkih obitelji upoznavali i zaljubljivali, s vremenom je potpuno nestao.

Kultura svakodnevnog življenja u međuratnom Splitu širok je pojam koji obuhvaća život stanovnika grada Splita od njihovih privatnih domova do javnih mjesta okupljanja i suživota.

Društveni život Splićana odvijao se na otvorenim mjestima što je jedna od karakteristika primorskih i mediteranskih gradova. Kao najposjećenija i najatraktivnija mjesta društvenog života izdvajaju se Pjaca, Riva, Kraljeva njiva, Prokurative, Marmontova ulica i Peristil. Kao važnija središta društvenog života međuratnog Splita posebno bi izdvojila Pjacu i Rivu. Pjaca je kao najstariji gradski trg zadržala mjesto društvenog okupljanja i fokus društvenih i političkih zbivanja.117 Na Pjaci je bila smještena gradska kavana koju su posjećivali mnogi obični građani, ali i političari, umjetnici i književnici.

Nezaobilaznu ulogu u društvenom životu imale su brojne kavane, gostionice, konobe, brijačnice, čitaonice i kazalište. Glavna gradska kavana smjestila se na Narodnom trgu i premda je tijekom 20. st. promijenila brojna imena i vlasnike ostala je zapamćena kao Narodna kavana. U međuratnom razdoblju postala je jedan od omiljenijih kutaka okupljanja političara, umjetnika, književnika i kulturnih djelatnika. U njoj se raspravljalo, čitalo novine, komentiralo politička i kulturna događanja, održavali su se plesovi, koncerti, umjetničke izložbe i manje predstave.128 Ona je nesumnjivo odigrala bitnu ulogu u splitskom kulturnom i javnom međuratnom životu kada je gradu nedostajao izložbeni i kulturni prostor. O njezinoj političkoj važnosti svjedoče i brojna redovita okupljanja političara i kulturnjaka koji su sjedili za dugim, mramornim stolom koji je simbolično nazvan „stol mudraca“ za kojim su se pretresala sva politička i kulturna zbivanja u gradu i svijetu.

Jedan oblik društvenog života koji je počeo izumirati u 20. st. je bilo svakodnevno korištenje česmi koje su služile za opskrbu stanovišta vodom, ali i mjesta svakodnevnog sastajanja, razgovora, upoznavanja, ogovaranja, svađanja pa i fizičkih obračuna.

Društveni i javni život građana međuratnog Splita uvelike je odredio i tradicionalni niz običaja koji se vezuju uz određene katoličke blagdane. Posebno bi izdvojila feštu sv. Dujma koja se tradicionalno slavi 7.svibnja i sezonu plesova koja je počinjala nakon Nove godine i trajala do Korizme

Kulturni i umjetnički dio grada

Split je u međuratnom razdoblju doživio jedan cjelokupni razvoj i napredak u usporedbi s prethodnim razdobljima. Njegov razvoj i napredak se očituje u demografiji, gospodarstvu, gradskim infrastrukturama, prometu, industriji, zdravstvu i sportu. No, kada se dođe do poglavlja o kulturnom i umjetničkom životu Splita pojavljuju se oprečna mišljenja. U Splitu se u međuratnom razdoblju osnivaju i podižu nove kulturne i muzejske ustanove i podižu se novi spomenici. U gradu su djelovali i živjeli brojni umjetnici, književnici, glazbenici i kulturnjaci koji su bez sumnje svojim radom dali veliki doprinos Splitu, ali i Hrvatskoj. Prema ovome možemo zaključiti da se Split u tom razdoblju počeo nametati kao veće i važnije kulturno središte.

Uzimajući u obzir oprečne činjenice vrednovanja međuratnog Splita kao kulturnog središta, neosporiva je tvrdanja da su u Splitu u tom razdoblju stvarali i djelovali brojni umjetnici, ako ne cijeli svoj radni vijek onda barem dio. Neki od značajnijih ličnosti koji su djelovali u međuratnom Splitu su Emanuel Vidović, Vjekoslav Parač, Ante Katunarić, Ivan Meštrović, Toma Rosandić, Tin Ujević, Marko Uvodić, Dinko Šimunović, Josip Hatze, Ivo Tijardović itd. Ipak, mnogi umjetnici iz različitih razloga tridesetih godina odlaze u veća središta, najviše u Zagreb i Beograd.165 Jedan od bitnijih razloga njihovog odlaska je činjenica da svojim radom nisu mogli dovoljno zarađivati i prehranjivati obitelj.

Gospodarsko stanje

Nakon I. svjetskog rata došlo je do brzoga prostornog, demografskog i gospodarskog razvoja grada, čemu je osim razvoja luke i industrije pridonijela i promjena državnih granica (posebno priključivanje većih jadranskih luka Trsta i Rijeke Italiji) te poboljšanje komunalne infrastrukture (posebice za načelnika Ive Tartaglie, 1918–29) Dovršenjem željezničke veze sa Zagrebom (Lička pruga) 1925. Split je dobio vezu s europskom mrežom pruga te je bio najveća luka prve jugoslavenske države s najvećim brodogradilištem u državi. Bio je sjedište više parobrodarskih društava i tvrtki koje su se bavile iskorištavanjem ugljena i boksita u širem zaleđu. Za II. svjetskog rata, od travnja 1941. do rujna 1943., nalazio se pod talijanskom okupacijom

Izleti

1. Skupina – djeca do 10g
2. Skupina –adolescenti

DODIRNI GRAD S IVANOM MEŠTROVIĆEM

OPIS PROGRAMA – Djeca do 10 godina
Zdravo, ugodno vam jutro ovog sunčanog dana. Nadam se da ste se dovoljno naspavali jer će ova tura biti obasuta raznim zanimljivostima. Isto tako, zaista se nadam da će nešto ostaviti trag u vašim razigranim srcima, te da ćemo se ja, Ivan Meštrović i vi zelembaći, povezati kroz priče i legende vaših pradjedova. Jeste li spremni?!?! Hodimo na put!!

1. DAN - SPLIT
5:00h Polazak iz Zagreba za Split
9:30h Dolazak u Split na autobusni kolodvor, potom smještaj u design hostelu Golly & Bossy
10:00h Upoznavanje s vodičima, te početak organiziranog turističkog vođenja po Splitu, gradu u kojem je Ivan Meštrović provodio mnogo vremena tijekom svog školovanja u klesarskoj radionici Pavla Bilinića
12:00h Posjet Galeriji Meštrović, gdje se nalaze brojne Meštrovićeve skulpture, slike, crteži i mnoga druga djela; radionica za djecu, te posjet kipu Grgura Ninskog i palačama Splita
14:00h Slobodno vrijeme za kupovinu, kavu ,...
14:45h Ručak u restoranu „Oštarija u Viđakovi“, tradicionalnom splitskom restoran, koji je ujedno i svojevrsni muzej splitske prošlosti (MENI: „Bili“ (juneći) rižot, te tradicionalni paradižot za desert)
16:30h Odlazak do Sustipana i Zvončaca, te upoznavanje Meštrovića kroz posebni animirani program
17:30h Odlazak u kino Karaman, izgrađenom 1907., nazvanom po Josipu Bepu Karamanu ; tu upoznajemo legende i priče Splita i Meštrovića kroz crtić
20:00h Povratak u hotel
20:30h Večera u hotelu

Noćenje

Djeco, evo nas ponovo zajedno, Nadam se da ste danas naspavaniji jer čeka nas VVEELIKI DAN. Današnjim susretom upoznajemo moje mladenaštvo, koje bijaše prožeto mnogim, mnogim snovima. Ja se nadam da će vas ova tura potaknuti da slijedite svoje snove, uza sve zločeste ljude koji vam to dopuštati neće. Pratite moje stope, hajdemo brzo, da se duhovi ne probude.

2. DAN DRNIŠ I OTAVICE
7:30h Doručak u hotelu
8:30h Polazak za Drniš s autobusnog kolodvora Split
9:45h Dolazak u Drniš, mjesto gdje je Ivan Meštrović proveo svoje djetinjstvo okružen narodnim pričama, epovima i pjesmama ovog kraja kao i pod utjecajem tradicionalnih vrijednosti. Podjela poznatih Meštrovićevih beretki, te upoznavanje Drniša kroz oči Ivana Meštrovića, Vrelo života, srednja škola, ...
11:00h Posjet Gradskom muzeju Drniš gdje se nalazi vrijedna umjetnička zbirka Meštrovićevih djela
12:30h Pobliže upoznavanje Meštrovićevog djetinjstva uz predstavu u Srednjoj školi Ivan Meštrović
14:00h Ručak u restoranu „Kod Tome“ (MENI: Pohana piletina s pomfritom i čokoladna torta za desert)
15:45h Posjet Otavicama, također mjesto gdje je Ivan Meštrović provodio mlade dane svog života. Posjet Crkvi Presvetog Otkupitelja (grobnica obitelji Meštrović)
16:30h Slobodno vrijeme za šetnju i razgledavanje Otavica
17:45h Povratak u Split
19:00h Dolazak u hotel „Cornaro“, gdje će biti organiziran kviz o Ivanu Meštroviću (nagrade – igre, slatkiši..)
20:00h Večera

noćenje, te povratak u Zagreb u jutarnjim satima

IZLET: 2.Skupina- adolescenti

Dobar dan, predstavljam vam se kao duh Ivana Meštrovića. Rođen 15.8.1883. godine u skromnoj nastambi željezničkog vagona. U ovom našem najljepšem gradu na svitu, proveo sam svoju razuzdanu mladost. Svoju mladost proživio sam okružen narodnim pričama, epovima i pjesmama ovog kraja. Ovaj grad je ostavio dubok trag u mom srcu. Vrijeme je da i u vama probudi dašak splitskog “dišpeta“, zanimljivosti, njegove raznolike povijesti i kulture.

SPLIT

1.dan
dolazak u 9:00 h u Split na autobusni kolodvor - smještaj u hotel „Cornaro“ - organizirano turističko vođenje po Splitu u 11h sa vodičem koji Split pokazuje kao Ivan Meštrović (kostim…..) - posjet Galeriji Meštrović, Grguru Ninskom i palačama Splita….. -putem do buffeta, ulazak u hotel Bellevue(Mala Kavana) gdje je meštrović rado ispijao jutarnju kavu - ručak u buffetu „kod Fife“ (poznata „pašticada“, fritule)- 14:00 - odlazak do Sustipana, Zvončaca….te upoznavanje Meštrovića kroz animirani program - odlazak u kino Karaman, legende i priče Splita i Meštrovića kroz crno bijeli film -za kraj kao malu uspomenu adolescentima se poklanjaju joy of split maskice (projekt TUŠS) s motivima grada -povratak u hotel u 20:00 -večera u hotelu u 20:30 -noćenje Budite pozdravljeni! Danas vas želim provesti kroz Drniš i Otavice koji skrivaju mračne i misteriozne priče. Ovdje bijaše moja rana mladost ostavljena u dubini same srži ovih krajeva i njihovih težnji. 2. dan -doručak u hotelu
- polazak sa autobusnog kolodvora Split u 8:00h
-dolazak u Drniš u 9:15
-podjela poznatih Meštrovićevih beretki
- upoznavanje Drniša kroz oči Ivana Meštrovića, vrelo života, srednja škola…..
- predstava u srednjoj školi o djetinjstvu Ivana Meštrovića
-ručak u 14:00 h u Drnišu
-posjet Otavici- mjestu gdje je proveo djetinjstvo i Mauzoleju
- slobodno vrijeme za šetnju po Otavici, parkove…..
-nastavak animiranog programa
-povratak u Split oko 19:00
-kviz za djecu o Ivanu Meštroviću organiziran u hotelu-nagrade uključene(igre,slatkiši….)
-večera u 20:00
-noćenje te odlazak

CIJENA UKLJUČUJE
-prijevoz iz mjesta u mjesto
-noćenje u hotelu
-odlazak u kino
-ulaznice za Galerije…..
-vodiča animatora

CIJENA NE UKLJUČUJE
-obroke izvan hotela