Ostavština

ZAGREB (obiteljska kuća i atelijer): Atelier Meštrović dio je Muzeja Ivana Meštrovića zajedno sa Galerijom Meštrović Kašteletom-Crikvine u Splitu te Crkvom Presvetog Otkupitelja u Otavicama. Dio je ostavštine najvećeg hrvatskog kipara svjetske reputacije, Ivana Meštrovića. Zbirka je smještena u obiteljskoj kući u kojoj je Meštrović živio od 1922. do 1942. godine. Objekt je sagrađen u 17. st. te adaptiran u reprezentativan atelier i obiteljsku kuću. Umjetnik je kuću zajedno sa 300 skulptura u kamenu, bronci, drvu i sadri, crtežima, litografijama i primjercima pokućstva izrađenim prema vlastitim nacrtima poklonio Hrvatskoj. U Atelieru se čuva bogata umjetnikova foto-dokumentacija te osobna arhiva, ali i djela drugih autora, vezana uz djelo i osobu I. Meštrovića. Stalni postav izložen je u autentičnom ambijentu, s radovima I. Meštrovića, nastalim do 1942. godine.

SPLIT (Galerija Ivana Meštrovića, sakralno - kompleks Kaštelet-Crikvine u Splitu) GALERIJA MEŠTROVIĆ Galerija Meštrović, muzejska ustanova utemeljena 1952. godine u palači Ivana Meštrovića koja je građena za stambeno-radne potrebe od 1931. do 1936. godine. Aktom darivanja kojim je Ivan Meštrović 31. siječnja 1952. poklonio hrvatskom narodu četiri svoja objekta i 132 umjetnička djela, koja su ušla u sastav svakog pojedinog objekta, stvoreni su preduvjeti formiranja Galerije Meštrović kao muzejske ustanove. U Galeriji se nalaze umjetnikova remek-djela izvedena u mramoru (Psiha, 1927.; Kontemplacija, 1924.), bronci (Daleki akordi, 1918.; Kiklop, 1933.; Perzefona, 1946.; Gospa s djetetom, 1917.; Job, 1946.), drvu (Žalosni anđeli i Veseli anđeli, 1916.) i gipsu (Rimska Pietà, 1943.), kojima su obuhvaćena sva razdoblja umjetnikova bogatog stvaralaštva do 1946. godine. Fundus galerije čine ukupno 192 skulpture, 583 crteža, 4 slike, 291 arhitektonski nacrt iz razdoblja 1898. – 1961. godine.

OTAVICE (grobnica obitelji Ivana Meštrovića) Crkva Presvetog Otkupitelja (zapravo grobnica - mauzolej) posljednje je počivalište velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, kao i najbližih članova njegove obitelji: majke Marte, oca Mate, braće Marka i Petra, sina Tvrtka i supruge Olge. Za njezinu izgradnju (1926.-1930.) odabrao je Paraćevu glavicu, brežuljak na sjeverozapadnome dijelu Petrova polja koji katastarski pripada selu Ružić, a udaljen je samo desetak minuta hoda od kuće obitelji Meštrović u Otavicama. Zakonom o zaštiti spomenika kulture (kao nepokretni spomenik kulture) zaštićena je od 1967. godine.

SOUTH BEND 1955. godine u rujnu na poziv velečasnog Hesburgha odlazi na Sveučilište Notre Dame u South Bendu, država Indiana, kao direktor odjela za umjetnost. 1956. dobio je Zlatnu medalju za životni rad od Američke akademije znanosti i umjetnosti. Nekoliko mjeseci nakon smrti sina Tvrtka Ivan Meštrović umro je u svojoj 79. godini života, u gradu South Bendu.

BIOGRAFIJA

Mate Meštrović- Gabrilovići njegova žena Marta (r. Kurobasa) išli su u berbu kukuruza i zatekli su se u Vrpolju kod Đakova gdje je Ivan Meštrović 15.8.1883. rođen u skromnoj nastambi željezničkog vagona. Tu je proveo prve dane života prije povratka svojih roditelja u Otavice. Najveći utjecaj na njega imala je majka, skromna i pobožna žena.

Zanimljivo je da Meštrović nikada poslije nije bio u Vrpolju; tu će proći samo jednom na putu za Đakovo. Dok je kao mladić čuvao ovce počeo je rezbariti male predmete od drva i muljike - mekog kamena koji se vadio sa obližnje planine Svilaje.

Nikola Adžija, načelnik drniške općine, među prvima je uočio Meštrovićev talent. Uz potporu jednog bečkog inženjera koji je došao u Drniš sa šesnaest godina odlazi u Split, u klesarsku radionicu HaroldaBilinića. Tu se prvi put susreo sa djelima antike: grčkim i rimskim kipovima i arhitekturom.