Povijest medicine?
Medicina je grana ljudske djelatnosti kojoj je cilj liječenje i rehabilitacija bolesnih i očuvanje
zdravlja zdravih živih bića.
Povijest medicine seže u daleku prošlost. Narodi na najprimitivnijem stupnju kulture na temelju
iskustva su poznavali umijeće liječenja i sprječavanja nekih bolesti. Unatoč tomu staroegipatska i
staroindijska medicina dosegnule su visoku razinu, posebno u kirurgiji, poznavanju lijekova i
higijeni.Prva znanstvena medicina se, doduše, razvila tek u staroj Grčkoj. Najznamenitiji grčki
liječnik bio je Hipokrat, otac medicine. Zauzimao se za pomno promatranje bolesnika u prepoznavanju
bolesti te je zagovarao pomaganje prirodnih obrambenih snaga organizama u savladavanju bolesti.
Tijekom vremena središte medicinske misli postao je Rim, gdje je grčki liječnik Galen (II. st.)
nastavio Hipokratovo djelo. U starome je Rimu higijena bila na vrlo visokom stupnju (vodovodi,
kanalizacija, javna kupališta i dr.).
Još malo o povijesti
Na prijelazu iz XIX. u XX. st. dijagnostika je obogaćena otkrićem X-zraka ,a farmakologija uvođenjem kemoterapije, tj. liječenja s pomoću specifičnih kemijskih tvari (P. Ehrlich). Jedno od najznačajnijih praktičnih otkrića stoljeća bilo je uvođenje sulfonamida i antibiotika u terapiju. Konačni prekid s galenizmom i početak novoga doba u medicini nastupio je u XVI. st., posebno na području anatomije (A. Vesal), kirurgije (A. Paré) i epidemiologije (G. Fracastoro), dok je u XVII. st. otkriven optok krvi (W. Harvey), uporabljen mikroskop (A. van Leeuwenhoek) i bili uvedeni kemijski lijekovi (Th. Paracelsus). Liječnici XVII. st. nadmetali su se teoretiziranjem u objašnjenjima životnih pojava, koje su neki tumačili fizikalnim a drugi kemijskim procesima, zapostavljajući pritom bolesnike. Tek su se Th. Sydenham i Dubrovčanin Đ. Baglivi u tom stoljeću vratili Hipokratovu pristupu izravnoga proučavanja bolesnika i time pripravili uvjete za razvoj kliničke medicine. Tomu su razvoju pripomogli G. Morgagni, koji je svakoj bolesti nastojao naći uzrok u patoanatomskim promjenama, te uvođenje fizikalnih metoda dijagnostike perkusije (L. Auenbrugger) i auskultacije (R. H. Laënnec). U XVIII. st. J. P. Frank unaprijedio je preventivnu medicinu, a na to se nadovezalo otkriće cijepljenja E. Jennera. Od teorijskih otkrića na izmaku XX. stoljeća valja izdvojiti izradbu karte ljudskoga genoma, što je pružilo velike mogućnosti ne samo u dijagnostici i terapiji već i u prevenciji mnogih bolesti.
Moderna medicina
Sve brži rast digitalnog sektora donosi promjene do sada neviđenih razmjera i brzine u području
zdravlja. Naglim širenjem povezanih predmeta i mobilnih zdravstvenih aplikacija, korištenjem velikih
količina podataka, pojavom nanotehnologije, biotehnologije, računarstva i kognitivnih tehnologija
(NBIC) i sve većom ponudom novih zdravstvenih usluga, digitalizacija dovodi do sveopće promjene
našeg zdravstvenog sustava.
Nove tehnologije potiču stavljanje naglaska na prevenciju umjesto na liječenje samih bolesti. One će
također omogućiti uvođenje učinkovitijih i manje invazivnih načina liječenja prilagođenijih
genetskim i biološkim karakteristikama pojedinca.
Inovacije u medicini nastale zahvaljujući digitalizaciji mogu dovesti do temeljitih promjena u
zdravstvenom osiguranju.
Digitalna preobrazba pojedincima pruža mogućnost da sami utječu na svoje zdravstveno stanje, mada
postoje određena ograničenja koja im sprečavaju pristup. Sve veći pristup znanju, infrastrukturi i
personaliziranim inovativnim uslugama u zdravstvu može svakome omogućiti da uzme svoje zdravlje u
svoje ruke, ali i da kao pomoćnik, generator informacija i pružatelj podataka, doprinese poboljšanju
zdravlja drugih.
Digitalizacija administrativnih obrazaca smanjila je rokove za njihovu predaju i pojednostavila
administrativne postupke, ali nije izravno povisila kvalitetu skrbi. Ona olakšava obavljanje
liječničkog posla, omogućujući liječniku da se više usredotoči na liječenje, a manje na neizbježne
povezane administrativne zadatke.
Digitalizacija naglašava društvene nejednakosti na području zdravlja jačanjem uzročno-posljedične
veze između zdravstvenog stanja pojedinca i njegovih kognitivnih sposobnosti (npr. sposobnosti da
pronađe i razumije kvalitetne informacije o zdravlju) i financijskih sposobnosti (npr. mogućnost
nabave najučinkovitijih uređaja). Te su nejednakosti još izraženije kod starijih osoba, ranjivih
osoba i osoba koje žive u područjima gdje su digitalni operateri slabo zastupljeni.
