slika 1 slika 1 slika 1 slika 1 slika 1 slika 1 slika 1 slika 1
16.
Stoljeće
16.stoljeće
Renesansna arhitektura se odlikuje naglaskom simetrije, proporcija, geometrije i skladnog odnosa dijelova (harmonija), upravo onim pravilima koja su oblikovala arhitekturu klasične antike, osobito rimske arhitekture od koje su ostali mnogi tragovi po kojima su arhitekti mogli učiti.
Neke od elemenata koje su preuzeli bili su stupovi, pilastri, grede, polukružni luk, kupole u obliku polulopte, niše i edikule, koji su zamijenili komplicirani proporcionalni sustav nepravilnih srednjovjekovnih građevina.
Stoljeće
17.
17.stoljeće
U crkvenom graditeljstvu teži se za što većim efektima, ostvaruju se nova prostorna rješenja, uglavnom prevladava centralni tip tlocrta naglašen kupolom, nemirna pročelja bogata nišama, stupovima, volutama i sl. te uporaba monumentalnih kolonada. Često se gotičke crkve barokiziraju pregradnjama svodova, pročelja i dodavanjem lukovičastih kapa na zvonike, a u unutrašnjosti se postavljaju mramorni barokni oltar, propovjedaonice i dr.
U kraljevskim rezidencijama i palačama vlada stroga simetrija građevina i parkova (Dvorac Versailles).
Urbanistička rješenja gradova imaju radijalni raspored ulica. U to se doba i u gradićima drvene kuće zamjenjuju zidanima. Gradske i seoske crkve grade se u baroknim oblicima.
18.
Stoljeće
18.stoljeće
Nove tehnike obuhvaćale su plošnije i laganije motive oblikovane u niskom reljefu sličnom onima na frizevima, zidne slike u izoliranim medaljonima sličnim kameu (en camaïeu), slike vaza, poprsja, bukranija ili drugih motiva, obješenima na svežnjeve lovora ili vrpce, s vitkim arabeskama nasuprot pozadine, sve u blijedim ili "pompejansko crvenim" ili zemljanim bojama.
Stoljeće
19.
19.stoljeće
Samozatajno se razvijao za vrijeme historicizma u 19. stoljeću. Kako je ovaj stil uglavnom bio djelo graditelja-inženjera, a ne klasičnih arhitekata, dugo se smatralo da nije riječ o pravom arhitektonskom stilu. Također, njegov suvremenik historicizam smatrao se pukim ponavljanjem starijih povijesnih stilova („pseudoarhitektura”), pa se tvrdilo da je arhitektura 19. stoljeća lišena svakog stila, što je nepravedno jer su inženjerska djela arhitekture industrijske revolucije izravno utjecala na razvoj moderne arhitekture.
„Industrijsko graditeljstvo” je bilo suvremeno i usmjereno budućnosti, te možemo reći da je 19. stoljeće doba čeličnih konstrukcija i montažne gradnje.
20.
Stoljeće
20.stoljeće
"Modernistička arhitektura", prvi pravi primjer arhitekture 20. stoljeća, dizajnirana je za "modernog čovjeka". Bila je relativno, ako ne i u cijelosti, lišena povijesnih asocijacija te su u potpunosti iskorištene najnovije građevinske tehnike i materijali, uključujući željezo, čelik, staklo i beton. Funkcionalnost je bila ključni aspekt modernističkog stila.
Stoljeće
21.
21.stoljeće
U 21. stoljeću se javlja već od prije razvijeni "stil"-futurizam. Futurizam nije stil, već otvoren pristup arhitekturi, tako da mu se definicija više puta mijenjala tijekom godina, kako su različiti arhitekti interpretirali princip na različite načine. Ipak, futurizam je prepoznatljiv po upečatljivim oblicima, dinamičnim linijama i jakim kontrastima te korištenju suvremenih materijala. Nova futuristička estetika rezultirala je neobičnim strukturama koje često izgledaju kao set za film o znanstvenoj fantastici.