Prapovijesna umjetnost je vrijeme kada su najstariji umjetnički radovi obično imali religijsku ili magijsku namjenu: predstaviti boga, naprimjer, ili donijeti lovcu sreću u prikradanju životinjama. Dijelimo ju na paleolitičku, neolitičku i umjetnost metalnog doba. U starom Sumeru razvila se Mezopotamska umjetnost koja je tijekom 3.tis. utjecala na umjetnost drevnog Egipta. Obje ove umjetnosti su podjednako utjecale na Egejsku umjetnost Sredozemlja. Zapadnoeuropska umjetnost izrasla je izravno iz tradicije drevnog mediteranskog svijeta, naročito umjetnosti stare Grčke i Rima.
Srednjovjekovna obnova umjetnosti se javila u razdoblju karolinške i otonske renesanse.Procvat je doživjela za vrijeme prvog europskog stila-romanike, a u to je vrijeme došlo do religioznog optimizma koji se očitovao u gradnji, ponajviše crkava, te žarišta kulturnog i umjetničkog života bili su samostani. Razdoblje razvijenog sr.vijeka kada jačaju gradovi s razvijenim obrtima i trgovinom, pod zaštitom kraljevske/republikanske vlasti, nazvano je gotikom, a razvoj je doživio vrhunac u reprezentativnoj arhitekturi, prostornom oslobađanju kiparstva i novim svjetovnim motivima u slikarstvu.
U 15.st. su slikari, kipari i arhitekti počeli u umjetnosti oživljavati klasičnu tradiciju stvarajući kršćanska umjetnička djela. U isto vrijeme mnogi izumi i velika geografska otkrića te razvoj slobodnih znanosti uvelike pridonose razvoju svijeta. Društvo se više okreće i razumijevanju čovjeka, a odnos prema religiji se mijenja u protestantskoj reformaciji. Ovaj preporod-renesansa (fr.„ponovno rođenje”) se javlja u Italiji te se širi cijelom Europom, dok u Italiji nastaje rasap njenih vrijednosti koji neki izdvajaju kao poseban umjetnički stil - manirizam.
Barok- stil u europskoj umjetnosti 17.st. koji je nasto u Rimu, središtu Katoličke crkve. Od 17. stoljeća Katolička crkva koristila je teatralanu i emocionalanu umjetnost za širenje svog nauka. Od baroknog slikara se tražilo da pomoću svjetla i sjene stvara dramatične kontraste, a od kipara da prikaže likove u dinamičnim položajima. Da bi postigli takve efekte, umjetnici su morali biti tehnički vrlo vješti. Obilježje je toga doba i brz razvoj znanosti i tehnički napredak. Barok je imao svoj završetak u stilu rokokoa, čiji je kraj obilježila Francuska revolucija (1789.).
Neoklasicizam-Rim,19. st.(Gustave Courbet, Daumier, Millet, Manet). Impresionizam-FR 19.st.(Camille Pissarro, Claude Monet i Auguste Renoir) slikali svoje impresije kratkog vremenskog odsječka, te raskinuli s tradicijom. Postimpresionizam-kraj 19.st.(Vincent van Gogh, Paul Gauguin, Paul Cézanne, Henri de Toulouse-Lautrec). Simbolizam -19.st.,Europa, umjetnici tog stila željeli su oživjeti sadržaje proistekle iz pjesništva, mitologije i psiholoških istraživaja. Art Nouveau-„uljepšati industrijsku proizvodnju". NJEM.-Jugendstil, SAD-Art Deco, HRV-secesija.
Početkom 20.st. novi načini oblikovanja-smjenjuju se brojni umjetnički pravci i pokreti, usporedo traje desetak različitih, međusobno suprotstavljenih stilova. Veliki dio moderne umjetnosti stvoren je za izlaganje u muzeju ili galeriji, a ne za kuće, palače ili crkve. Namjera provocirati svoju politiku, a ne jasno pokazati svoje značenje. Pablo Picasso i Henri Matisse. AVANGARDA:Dadaizam, Apstraktni eksprezionizam, Art Nouveau, Bauhaus, Kubizam, Fovizam, Konstruktivizam, Nadrealizam, pop Art(A.Warhol,,Lichtenstein), Konceptualna umjetnost...