Rasprava i implikacije
Iako pandemija COVID-19 tvrtkama nudi obilje mogućnosti da prihvate digitalizaciju, većina je odgovorila nejednako i na način koji sa sobom donosi paradokse i proturječnosti. Potaknut znanstvenim interesom za digitalizaciju, svrha ovog rada bila je ispitati kako pandemija COVID-19 pokreće ili ograničava digitalizaciju poduzeća. U ispitivanju ovog problema unaprijeđen je konceptualni model koji povezuje različite sile za i protiv digitalizacije suočenih s pandemijom. Tvrdili smo da je COVID-19 „veliki akcelerator“ u ubrzavanju postojećeg globalnog trenda prihvaćanja modernih tehnologija. Stoga je COVID-19 mogao poslužiti kao „katalizator” u unapređenju usvajanja i sve veće upotrebe različitih tehnologija kao što su videotelefonija, 5G digitalne mreže, internet stvari , računalstvo u oblaku, strojno učenje i umjetna inteligencija, ali ovaj proces je osporeno i ishodi ostaju neizvjesni.
Štoviše, tvrdili smo da neka vrsta “psihološke dividende” COVID-19 u ubrzavanju usvajanja niza novih tehnologija koje utječu na radove i distribuciju posla, u isto vrijeme kao i nostalgija, predstavlja snažnu barijeru. Točnije, menadžeri u nizu organizacija koji su se prije bojali ili su oklijevali oko usvajanja novih tehnologija, bili su prisiljeni promijeniti svoje ponašanje, čak i dok drugi žude za prilikom da stvari vrate na status quo ante. Analiza je bacila svjetlo na digitalizaciju praksi poslovnog modela koje je uvela pandemija, uključujući prelazak na rad na daljinu i operacije na daljinu te urede bez papira i organizacije bez papira.
Međutim, mogućnosti koje nude digitalne tehnologije i pandemija organizacijama da ponovno osmisle svoje poslovne modele smanjene su otežavajućim silama kao što su organizacijska nefleksibilnost, digitalni jaz i neravnomjerni učinci na dobrobit zaposlenika. Ključne sile koje vode ka digitalizaciji uključuju dostupnost digitalnih tehnologija prilagođenih korisniku, nižu cijenu pohrane digitalnih podataka i potencijalno povećanje učinkovitosti koje bi moglo doći s tim, kao i uštede i učinkovitije korištenje vremena i potencijalno fleksibilnost koje dolaze s domaćim radom; ove prednosti mogu se samopojačati u petlji pozitivne povratne informacije. Međutim, mogu postojati neposredni troškovi za određene kategorije zaposlenika, koji će vjerojatno biti posebno koncentrirani unutar određenih vrsta organizacija. Zauzvrat, to može dovesti do negativnih učinaka na dobrobit i produktivnost, povećavajući mogućnost otpora. Opet, kontekstualne okolnosti, u rasponu od pružanja fizičke infrastrukture preko konfiguracije potpornih institucija do političkih pritisaka po volji stečenih interesa, mogu sve poremetiti stvari i, doista, spojiti se u negativne povratne veze. Štoviše, digitalizacija sa sobom donosi mnoge nepoznanice, što zauzvrat može potaknuti onu vrstu nostalgije i poriv da se vrati na status quo ante koji je karakterizirao prošle pandemije. Niti takva nostalgija nije isključivo vođena strahom i praznovjerjem: digitalizacija sa sobom nosi niz rizika visoke vjerojatnosti koje je teško ublažiti ili pripremiti, od svakodnevnih sigurnosnih povreda do prekida interneta;. Analiza se također fokusira na prelazak na daljinski rad i operacije na daljinu, te urede bez papira i organizacije bez papira, drugim riječima, digitalizaciju uredskog rada, nadopunjujući račune digitalizacije marketinga, logistike, opskrbnih lanaca i maloprodaje. Istodobno, pomaci prema digitalnom uredu suočavaju se s protupritiscima kao što su organizacijska nefleksibilnost, ideologija i, u slučaju manjih tvrtki, tradicije poslovanja koje se temelje na gotovini i digitalni jaz između onih koji imaju i nemaju.
Teorijsko i praktično stajalište
S teoretskog stajališta, ovaj rad pridonosi aktualnom diskursu o COVID-19 ispitujući pomak i procese prema digitalizaciji od strane poduzeća, fokusirajući se na unutarnje dimenzije, ljude i posao, te locirajući to u široj komparativnoj kontekst. Planiramo mehanizme putem kojih COVID-19 može potaknuti digitalizaciju u tim domenama, kao dinamičan proces, karakteriziran pozitivnim i negativnim povratnim informacijama, oblikovan unutarnjim i vanjskim kontekstualnim značajkama. Drugi događaji s velikom vjerojatnošću, ali loše pripremljeni, vjerojatno će rezultirati sličnim dinamičkim procesima prilagodbe, obilježenim predviđenim i nepredviđenim posljedicama, te s povezanim obrascima pojačanja i razvrstavanja.
S praktičnog stajališta, naša analiza poduprla je argument da kriza predstavlja prilike za poduzeća da prihvate barem neke aspekte digitalizacije. Ovo bi mogla biti učinkovita strategija za prevladavanje oluje i pomoć tvrtkama da iz krize izađu otpornijima. Naša analiza također podupire potrebu da se organizacije ponovno osmisle ili riskiraju da postanu žrtva tržišnog natjecanja. To je ključno s obzirom na empirijske dokaze iz istraživanja poslovnog neuspjeha koji je pokazao da je jedan od glavnih uzroka poslovnog neuspjeha nemogućnost prilagodbe poslovnog modela i ponude poduzeća kako se mijenja vanjsko okruženje. Naša studija govori o tekućoj agendi digitalizacije diljem svijeta naglašavajući potrebu da vlade stvore ekonomske poticaje i procese koji olakšavaju tranziciju poduzeća kako bi iskoristila prednosti digitalizacije . Upravo iz tog razloga postaje sve očitije da se vlade usredotočuju na razvoj i povećanje tehnološke infrastrukture kako bi poboljšali pristup, kao i povezivali ruralne zajednice s novom digitalnom ekonomijom. Kako bi bili u toku s promjenjivim tehnološkim krajolikom, postoji potreba za državnim resursima, posebno u zemljama u razvoju, kako bi se izgradila tehnološka infrastruktura koja pruža osnovnu podršku novim poduzećima i poduzećima u nastajanju da iskoriste prednosti i pređu na nove tehnologije. Na primjer, vlade mogu subvencionirati ili osigurati elektronički omogućene uređaje za mala poduzeća. To bi moglo donijeti transparentnost u načinu poslovanja poduzeća, pomažući u provedbi poreznih i radnih standarda. Međutim, postoji velika zabrinutost usredsređena na ideju da digitalizacija može narušiti sposobnost tvrtki da prate, kontrolirati, te ocjenjivati rad zaposlenika. To je povezano sa sigurnosnim i sigurnosnim pitanjima koja se odnose na izloženost tvrtki neugodnim povredama podataka, krađi podataka i općoj ranjivosti digitalne infrastrukture na koju se tvrtka oslanja. Vrijedi napomenuti da neke tvrtke još uvijek drže stajalište da za njih nije sigurno distribuirati svoje proizvode putem interneta i da je nemoguće upravljati svojim ljudima na daljinu. Osim toga, prijelaz na nove tehnologije općenito je težak za poduzeća. Doista, kada tvrtke iznenada usvoje moćne nove tehnologije, produktivnost često kratkoročno pada, a zatim se oporavlja ( te opća ranjivost digitalne infrastrukture na koju se tvrtka oslanja. Vrijedi napomenuti da neke tvrtke još uvijek drže stajalište da za njih nije sigurno distribuirati svoje proizvode putem interneta i da je nemoguće upravljati svojim ljudima na daljinu. Osim toga, prijelaz na nove tehnologije općenito je težak za poduzeća. Doista, kada tvrtke iznenada usvoje moćne nove tehnologije, produktivnost često kratkoročno pada, a zatim se oporavlja; no, kao što je gore navedeno, troškovi digitalizacije mogu biti odgođeni i dugoročni. Štoviše, analiza također sugerira potrebu da tvrtke prihvate najnovije tehnologije – digitalne platforme, računalstvo u oblaku, mobilne aplikacije i druge komunikacijske alate kao središnje za organizacijsku arhitekturu. To bi uvelike poboljšalo procese i produktivnost tvrtke te olakšalo učinkovitu suradnju među suradnicima na izoliranim mjestima. Također postoji potencijal za veću "psihološku dividendu" koja će se prikupiti korištenjem tehnologije tijekom ove krize. Ovdje je pandemija natjerala mnoge pojedince, menadžere, radnike i kupce da prihvate tehnologije koje su prethodno odbacili. Uočavajući šire praktične implikacije ovdje iznesenih zapažanja, također postoji mogućnost da bi poslodavci nastojali smanjiti plaće radnika koji obavljaju poslove iz niskobudžetnih lokacija i niskobudžetnih zemalja u razvoju kao što su Indija, Meksiko i TurskaPandemija COVID-19 povezana je s obnovljenim etatizmom, potonji ne uključuje samo korektivne intervencije nego i fokus na razvoj industrijskih politika za održivi oporavak nakon pandemije Kao dio obnove nakon pandemije, moglo bi biti poželjno da vlade daju poticaje tvrtkama da razviju digitalne vještine i sposobnosti te da poboljšaju nacionalnu fizičku digitalnu infrastrukturu. Na primjer, rutinska i dugotrajna upotreba rada kod kuće i rada na daljinu može smanjiti prometne gužve i zagađenje te učiniti učinkovitijim rad. Opet, ako tvrtke više ne mogu računati na poslovne modele iz prošlosti, nove digitalne vještine mogu biti preduvjet za opstanak. Pandemija je dovela do toga da vlade koriste digitalne tehnologije bez presedana za prikupljanje i praćenje građana, a to će vjerojatno rezultirati povećanim interesom za daljnju upotrebu digitalnih rješenja.
Ovo preoblikovanje ima duboke ekonomske i političke posljedice, kao što su rana istraživanja primijetila prije pandemije . Međutim, pri razmatranju tema i problema koje postavlja ova studija, vrijedno je dodatno uzeti u obzir kontekstualne učinke. Velik dio digitalizacije koju promiče vlada potaknuta je privatnim tvrtkama koje imaju bliske veze s vladama i koje su iskoristile ovu priliku za prikupljanje značajnih količina podataka i jačanje monopolističke ili oligopolističke pozicije na tržištu . Stoga, ako postoji više znanja o tome što se može učiniti digitalno, malo je znakova da će to potaknuti širu i korisnu upotrebu digitalizacije u širem gospodarstvu ili poboljšati konkurentsku poziciju tvrtki u cjelini. Opet, dok optimistični izvještaji sugeriraju da bi digitalizacija poduzeća mogla učiniti konkurentnijima, uz poboljšanje položaja radnika, pesimističniji izvještaji ističu kako je to pridonijelo bližem nadzoru i fragmentaciji zadataka . Potonje može biti bez poboljšanja produktivnosti ili dodavanja vrijednosti proizvodnom procesu. Doista, iako je pandemija možda potaknula veću digitalizaciju, to bi moglo pridonijeti daljnjoj oligopolizaciji i većem fokusu na generiranje povrata od najamnina umjesto proizvodnje konkurentnih dobara i usluga. Stoga, iako digitalizacija može predstavljati vitalni element postpandemijske industrijske politike, ona sa sobom nosi mnoge rizike i izazove. Ako se na vlade ne može uvijek računati da će djelovati mudro, ili u interesu tvrtki koje nisu upućene u javnost i šireg društva, to bi sugeriralo središnju ulogu civilnog društva u pozivanju na odgovornost. Nevladine organizacije nastavljaju igrati važnu ulogu u pružanju digitalnih vještina malim i srednjim poduzećima,informirana digitalizacija.
Bez obzira na gore navedene doprinose praksi i teoriji, naša analiza ima važna ograničenja koja se ne mogu previdjeti. Vrijedi napomenuti da zemlje u razvoju često pate od institucionalnih ograničenja kao što su nedostatak prateće internetske infrastrukture, loše telekomunikacijske mreže i regulatorni okviri potrebni za procvat rada na daljinu, a ruralna područja su teže pogođena u odnosu na gradove. S obzirom na to da su razvijene zemlje postale uglavnom uslužno orijentirane ekonomije kao što su bankarstvo, financije i razvoj softvera koji je pogodan za rad na daljinu, usluge iz sektora kao što su poljoprivreda, rudarstvo i proizvodnja koji oličavaju gospodarstva u razvoju često se moraju pružati ili izvodi licem u lice. Osim nedostatka empirijskih ispitivanja koja bi poduprla analizu, situacija s COVID-om također se još uvijek razvija, s višestrukim nepoznatim ishodima. Stoga je zanimljivo područje za budućnost pratiti aktivnosti poduzeća kroz ta različita lica u njihovim odgovorima na COVID. Takva analiza ima potencijal da dodatno unaprijedi naše razumijevanje ove pandemije. Za unapređenje literature potrebno je robusnije empirijsko testiranje navedenih odnosa. Iako su pandemije nepoželjni događaji, studija koja nudi dublje razumijevanje o tome kako tvrtke razvijaju sposobnosti otpornosti da reagiraju mogla bi dodatno unaprijediti literaturu. Buduće studije mogle bi istražiti pitanja obnove poslovanja i otpornosti nakon takve krize. Vrijedan smjer za buduća istraživanja bio bi ispitivanje učinaka spore digitalizacije na dovode do mogućih poslovnih neuspjeha. zanimljivo područje za budućnost je praćenje poslovnih aktivnosti kroz ta različita lica u njihovim odgovorima na COVID. Takva analiza ima potencijal da dodatno unaprijedi naše razumijevanje ove pandemije. Za unapređenje literature potrebno je robusnije empirijsko testiranje navedenih odnosa. Iako su pandemije nepoželjni događaji, studija koja nudi dublje razumijevanje o tome kako tvrtke razvijaju sposobnosti otpornosti da reagiraju mogla bi dodatno unaprijediti literaturu. Buduće studije mogle bi istražiti pitanja obnove poslovanja i otpornosti nakon takve krize. Vrijedan smjer za buduća istraživanja bio bi ispitivanje učinaka spore digitalizacije na dovode do mogućih poslovnih neuspjeha. zanimljivo područje za budućnost je praćenje poslovnih aktivnosti kroz ta različita lica u njihovim odgovorima na COVID. Takva analiza ima potencijal da dodatno unaprijedi naše razumijevanje ove pandemije. Za unapređenje literature potrebno je robusnije empirijsko testiranje navedenih odnosa. Iako su pandemije nepoželjni događaji, studija koja nudi dublje razumijevanje o tome kako tvrtke razvijaju sposobnosti otpornosti da reagiraju mogla bi dodatno unaprijediti literaturu. Buduće studije mogle bi istražiti pitanja obnove poslovanja i otpornosti nakon takve krize. Vrijedan smjer za buduća istraživanja bio bi ispitivanje učinaka spore digitalizacije na dovode do mogućih poslovnih neuspjeha. Takva analiza ima potencijal da dodatno unaprijedi naše razumijevanje ove pandemije. Za unapređenje literature potrebno je robusnije empirijsko testiranje navedenih odnosa. Iako su pandemije nepoželjni događaji, studija koja nudi dublje razumijevanje o tome kako tvrtke razvijaju sposobnosti otpornosti da reagiraju mogla bi dodatno unaprijediti literaturu. Buduće studije mogle bi istražiti pitanja obnove poslovanja i otpornosti nakon takve krize. Vrijedan smjer za buduća istraživanja bio bi ispitivanje učinaka spore digitalizacije na dovode do mogućih poslovnih neuspjeha. Takva analiza ima potencijal da dodatno unaprijedi naše razumijevanje ove pandemije. Za unapređenje literature potrebno je robusnije empirijsko testiranje navedenih odnosa. Iako su pandemije nepoželjni događaji, studija koja nudi dublje razumijevanje o tome kako tvrtke razvijaju sposobnosti otpornosti da reagiraju mogla bi dodatno unaprijediti literaturu. Buduće studije mogle bi istražiti pitanja obnove poslovanja i otpornosti nakon takve krize. Vrijedan smjer za buduća istraživanja bio bi ispitivanje učinaka spore digitalizacije na dovode do mogućih
poslovnih neuspjeha. studija koja nudi dublje razumijevanje načina na koji tvrtke razvijaju sposobnosti otpornosti da reagiraju mogla bi dodatno unaprijediti literaturu. Buduće studije mogle bi istražiti pitanja obnove poslovanja i otpornosti nakon takve krize. Vrijedan smjer za buduća istraživanja bio bi ispitivanje učinaka spore digitalizacije na dovode do mogućih poslovnih neuspjeha. studija koja nudi dublje razumijevanje načina na koji tvrtke razvijaju sposobnosti otpornosti da reagiraju mogla bi dodatno unaprijediti literaturu. Buduće studije mogle bi istražiti pitanja obnove poslovanja i otpornosti nakon takve krize. Vrijedan smjer za buduća istraživanja bio bi ispitivanje učinaka spore digitalizacije na dovode do mogućih poslovnih neuspjeha.