Hajduk Split

Početak svega

13. veljače 1911. godine službeno osnovan klub odobrenjem Carskog namjesništva u Zadru, a na inicijativu četvorice Splićana, praških studenata, Fabijana Kaliterne, Vjekoslava Ivaniševića, Lucijana Stelle i Ivana Šakića uz pomoć Vladimira Šore i profesora Josipa Barača koji je klubu nadjenuo ime Hajduk, ime koje do dan danas ponosno nosi. Prva službena utakmica protiv lokalnog Calcia i pobjeda od 9:0 Prvi pogodak za Hajduk postigao je Šime Raunig i to, kako kaže priča, koljenom

1920. godine odigrava se prvo Prvenstvo splitskog nogometnog podsaveza u kojem Hajduk zauzima drugo mjesto iza momčadi Juga. Bilo je to i jedino prvenstvo koje Bijeli nisu osvojili jer su do 1936. godine slavili u svih 13 završenih Prvenstava SNS-a

1923. organizira se prvo natjecanje na državnoj razini i od tada Hajduk, kao jedini klub s ovih prostora, kontinuirano nastupa u svim natjecanjima najboljih klubova kako u bivšoj državi tako i u Hrvatskoj Teško je u svijetu pronaći primjer da je za reprezentaciju jedne zemlje u najboljoj postavi nastupilo čak deset igrača jednog kluba, a upravo je deset hajdukovaca zaigralo 1924. godine za reprezentaciju u utakmici protiv Čehoslovačke. Jedino vratar nije bio iz Splita i to zato što je tadašnja „jedinica“ Hajduka Otmar Gazzari bio talijanski državljanin

1926. održana praizvedba operete Kraljica lopte koju je veliki splitski skladatelj Ivo Tijardović posvetio Bijelima za njihov 15. rođendan, pa je Hajduk jedini klub u svijetu koji ima i svoju operetu 1927. osvojen prvi naslov državnih prvaka Slijedeće sezone Bijeli su bili drugoplasirani, ali je zato Ljubomir Benčić s devet pogodaka postao prvi hajdukovac najbolji strijelac prvenstva 1929. osvojen drugi naslov državnih prvaka Tridesete godine nisu za Hajduka bile osobito uspješne jer su na državnim prvenstvima zapisana tek tri druga mjesta, ali je tih godina momčad Bijelih nastupala diljem svijeta organizirajući turneje po raznim zemljama U sezoni 1933. na kraju drugoplasirani Hajduk ima najboljeg strijelca lige. Vlade Kragić, igrač za kojega se govorilo da ima „smrtni šuc“ postigao je 21 pogodak od ukupno 41 koliko je dala cijela momčad u prvenstvu I Leo Lemešić se okitio naslovom prvog strijelca prvenstva s 18 golova godine 1935. 1929. osvojen drugi naslov državnih prvaka

1941. upisan naslov prvaka Banovine Hrvatske Najbolji je strijelac prvenstva Ratko Kacijan sa 17 postignutih golova, igrač po kojem danas nosi ime Dinamova škola nogometa Nastupi kao momčad NOVJ od kojih se posebno izdvaja utakmica protiv sastava britanske armije u Bariju kojoj je prisustvovalo više od 40.000 gledatelja čime je ta utakmica zabilježena kao najposjećeniji sportski događaj tijekom ratnih godina Po završetku Drugog svjetskog rata Hajdukova uprava odbija poziv da postanu vojni klub i presele u Beograd. Poslijeratnih godina Hajdukovci odlaze na brojne turneje po Africi i Bliskom istoku Godine 1945. general Charles de Gaulle proglašava Hajduka počasnom momčadi slobodne Francuske i taj im se orden uručuje za vrijeme nastupa u Libanonu Tijekom kolovoza 1945. godine u Zagrebu, od kvalifikacijskih utakmica 12. kolovoza do završne utakmice 19. kolovoza, u organizaciji Zemaljskog fiskulturnog odbora, održan je Fiskulturni slet gdje je održano izmeðu ostalih sportova i prvenstvo Federalne Države Hrvatske u nogometu. U ovom natjecanju pored Hajduka JA, još su nastupile Reprezentacije Zagreba, Zapadne zone, pokrajine i Istre, te kombinirane sindikalne i vojne selekcije. Hajduk JA (predstavnik Dalmacije) finalnu utakmicu igrao je s pobjednikom utakmice između reprezentacije Zagreba i pokrajine. Pobjedom na ovom natjecanju Hajduk JA, postaje prvak Federalne države Hrvatske za 1945. godinu. 1946. osvojen naslov najbolje momčadi NR Hrvatske, a Hajduk ima i prvog strijelca lige Franu Matošića sa 14 postignutih golova U prvenstvu Jugoslavije 1948/49. sa 16 pogodaka Frane Matošić je najbolji strijelac lige. Frane Matošić postaje kasnije legendarni kapetan Bijelih i najbolji golgeter kluba svih vremena sa ukupno postignuta 729 gola u Hajdukovom dresu Početkom 1950. godine postavlja se trava na igralištu kraj stare plinare, pa Hajduk prvi dio prvenstva sve utakmice igra u gostima, a natjecanje završava s prvim naslovom prvaka Nove Jugoslavije uz skor od deset pobjeda i osam neodlučenih utakmica, bez izgubljenog susreta. Do danas je to jedinstven slučaj osvajanja titule prvaka bez poraza na ovim prostorima. Odlučujući susret igran je u pretposljednjem kolu kada su Bijeli u opjevanoj utakmici, pred prepunim „starim placom“ pobijedili Crvenu zvezdu s 2:1 golovima Vukasa i Bože Brokete Utakmica protiv C. zvezde igrana je 29. listopada 1950. godine, a dan prije, dakle, 28. listopad obilježava se kao rođendan Torcide, najstarije navijačke skupine na Starom kontinentu. Toga su se dana naime, na inicijativu nekolicine zagrebačkih studenata navijači prvi put organizirali da bi sutradan „drukali“ za svoje Bijele, a po uzoru na brazilske navijače. Te je godine Brazil bio domaćin Svjetskog prvenstva, pa su splitski pomorci donijeli doma priče o Torcidi. 1952. novi naslov prvaka velike momčadi Bijelih sastav koje su svi znali napamet: Beara, Kokeza, Broketa… U sezoni 1952/53. zabilježena je jedna od najvećih nepravdi u bivšoj državi kada je fantastična momčad Hajduka uskraćena za novu titulu. Hajdukovci su naime, u zimskoj pauzi otišli na vrlo uspješnu turneju po Južnoj Americi koju su, na poziv Juana Perona, a uz odobrenje vlasti, produžili nastupima u Argentini. FSJ međutim, nije želio Bijelima odgoditi utakmice, pa je Hajduk na startu proljetnog dijela morao zaigrati s pričuvama, juniorima i nekolicinom veterana. Baš je poraz od BSK-a u Splitu i remi u Subotici kasnije koštao Hajduka novog naslova prvaka. Iako su povratkom s turneje hajdukovci iz „dišpeta“ u Beogradu porazili Crvenu zvezdu s 4:1 na kraju su im nedostajala dva boda za „zvezdašima“. Rijetka čast ukazana je Hajduku kada su dvije legende Bijelih Veliki Vladimir Beara i Bernard Vukas Bajdo pozvani u sastav reprezentacije Starog kontinenta protiv Engleske U sezoni 1954/55. zabilježen treći naslov jedne od najvećih Hajdukovih momčadi, a Bajdo Vukas je i najbolji strijelac lige s 20 zgoditaka 1957. odlazi najveći Bajdo Vukas u Bolognu kao prvi nogometni profesionalac s ovih prostora Jedan od najtežih perioda u povijesti kluba kad su najveći dometi bili plasmani u finale Kupa, a u prvenstvima se tavorilo u donjem dijelu tablice, Osobito teško bilo je u sezoni 1965/66. kad se zbog oduzimanja 5 bodova radi tzv. Afere Planinić vodila žestoka borba za opstankom Kada nakon šest kola Hajduk s jednim bodom minusa dolazi na dno, bude se navijači i atmosfera u cijeloj Dalmaciji, pa je na susretima protiv Trešnjevke (5:0) i Rijeke (4:0) u svega četiri dana dva puta popunjen „stari plac“ do zadnjeg mjesta čime navijači na najbolji način pokazuju privrženost svom klubu „u dobru i zlu“ Te je sezone Hajdukov junak golgeter Petar Nadoveza koji s 21 pogotkom osvaja naslov prvog strijelca lige Papelitosi su na ovim prostorima prvi put viđeni u Maksimiru na utakmici Dinama i Hajduka koja je završila 1:1. Kad je Nadoveza postigao pogodak tisuće papirića, koje su splitski učenici nosili sobom na utakmicu u kartonskim kutijama, poletjelo je maksimirskim tribinama Nakon tri izgubljena finala (dva puta BSK 1953. i 1955., te Dinama 1963.) Hajduk 1967. konačno osvaja prvi put Kup i to u Splitu, opet u strašnoj atmosferi na igralištu kraj plinare, pobjedom od 2:1 (golovi Ferića i Obradova) nad Sarajevom koje je te sezone bilo najbolja momčad u Jugoslaviji Zanimljivost je da pokal Kupa čuva mali dječarac, tada kadet Jurica Jerković koji će izrasti u jednu od najvećih klupskih legendi i obilježiti slijedeću dekadu kao najljepšu i najuspješniju u klupskoj povijesti U slijedeću sezonu hajdukovci kreću s dva pojačanja Miroslavom Vardićem i Draganom Holcerom koji postaje Hajdukova igračka legenda i vjerojatno najbolji obrambeni nogometaš kluba svih vremenau Iste godine igra se jedan od prvih velikih službenih međunarodnih mečeva u Kupu pobjednika kupova protiv Tottenhama – porazi u Splitu 0:2 i u Londonu 3:4, gdje Bijeli ipak ostavljaju dobar dojam Desetljeće u kojem su osvojene 4 titule prvaka i 5 kupova i to 5 uzastopnih trijumfa što je također do danas ostalo nezabilježeno na ovim prostorima, a možda i u svijetu, započinje senzacionalnim osvajanjem naslova prvaka 1971. godine nakon dugih 16 sezona čekanja. Momčad trenera Slavka Luštice predvođena mladićima Jerkovićem, Jovanićem, Lemešićem, Džonijem i Buljanom, te iskusnijima Vukčevićem, Hlevnjakom, Nadovezom, Pavlicom igra najljepši nogomet nošena fanatičnom atmosferom u cijeloj Dalmaciji Uz naslov prvaka Hajduk ima i najboljeg strijelca lige i to po drugi put Petra Nadovezu koji je upisao 20 golova Zanimljivost te sezone su i događanja oko utakmice Hajduk-OFK Beograd koja je prekinuta kod stanja 2:2 nakon što je sudac Pavle Ristić, koji je tijekom susreta nekoliko puta oštetio Bijele, pogođen u glavu. Prvobitna odluka da se susret registrira s 3:0 za Beograđane izazvala je burne proteste, bacanja auta u more i demonstracije u Splitu i Dalmaciji, a konačno je utakmica poslije Hajdukove žalbe registrirana ipak 2:2

1971. u jesen započinje poznata serija dobrih Hajdukovih igara u europskim kupovima i nesretnih, razočaravajućih ispadanja – u Valeniciji se izborilo 0:0, ali je u uzvratu završilo 1:1. Iste godine započinje i serija osvajanja Kupa pobjedom u finalu svladan je Dinamo s 2:1, a na toj utakmici je na klupi Bijelih po prvi put sjedio tada mladi trener Tomislav Ivić Slijedeće sezone momčad vodi iskusni Branko Zebec, osobito uspješno u Kupu kupova gdje se stiže do polufinala i ogleda s Leeds Unitedom. Ispada se nakon 0:1 u Leedsu i 0:0 u Splitu uz niz Hajdukovih propuštenih idealnih prilika. 1973. momčad preuzima Ivić i započinje era sjajnog sastava, koji je s uspjesima započeo već u juniorskom uzrastu, a u seniorskom odmah ostvaruje dvije uzastopne dvostruke krune. I ovaj sastav Hajduka navijači su naizust izgovarali: Mešković, Džoni, Rožić… Nastup u Kupu prvaka Bijeli su počeli laganom eliminacijom islandskog Keflavika, da bi potom izvanrednom igrom slavili u prvom susretu protiv St. Etiennea s 4:1. Uzvrat igran 6. studenog 1974. pretvorio se u jednu od najvećih mora Hajdukovih navijača jer su Francuzi prošli dalje pobjedom od 5:1 nakon produžetaka. Slijedeće sezone Hajduk je u Kupu prvaka dogurao kolo dalje nakon eliminacija malteške Floriane i belgijskog Racing Whitea. Slijedilo je međutim još jedno bolno ispadanje od PSV Eindhovena nakon 2:0 u Splitu i poraza u uzvratu od 0:3, opet nakon produžetaka 1976. izmakla je treća uzastopna dvostruka kruna nakon poznatog slučaja Maksimović kada je novosadski sudac u Ljubljani čekao s okončanjem susreta sve dok Partizan nije postigao gol Dvije slijedeće sezone Hajduk nastupa u Kupu pobjednika kupova gdje ispada u osmini finala od madridskog Atletica, a naredne sezone u četvrtfinalu od bečke Austrije zbog slabijeg izvođenja jedanaesteraca 1978. Ivić se opet vraća na klupu i u Split stiže nova titula iako na kraju jesenskog dijela natjecanja odlazi miljenik navijača, lukavi strijelac Slaviša Žungul Tim naslovom prvaka Hajdukovci su se nakon punih 68 godina oprostili od legendarnog starog placa spuštanje zastave na starom placu za oproštaj premijerni nastup na novom stadionu u Poljudu Hajduk igra pred 50 tisuća navijača protiv turskog prvaka Trabzonspora i pobjeđuje golom Bore Primorca s 11 metara, čime započinje uspješan nastup u Kupu prvaka odlična igra i pobjeda od 3:0 protiv danskog prvaka u Vejleu dovodi do četvrtfinala i čuvenog ogleda s Hamburgerom. Poraz u Hamburgu od 0:1 uz pogodak Reimanna nakon očitog prekršaja Horsta Hrubescha na, tada debitantu na vratima Bijelih, 18-godišnjem Ivanu Pudaru. Uz njega pamti se i igra Boriše Đorđevića koji je izludio njemačkog reprezentativca Manfreda Kaltza. Uzvrat opet donosi puno uzbuđenja i nesreće, odličnu igru, promašeni jedanaesterac i konačnu pobjedu od 3:2 koja nije bila dovoljna za polufinale.

Osamdesetih godina Hajduk i dalje ima odličnu momčad i osvaja tri pokala pobjednika Kupa, ali na Poljud ne stiže niti jedan naslov prvaka. Čak po tri puta su Hajdukovci bili drugi i treći u državnom prvenstvu, a najbliže tituli su bili baš u prvoj sezoni te dekade kada su pod trenerskom palicom Ante Mladinića Biće za C.zvezdom zaostali samo dva boda. Slično se ponovilo i dvije godine kasnije kada je Partizan slavio s dva boda ispred Hajduka Hajdukovi čelnici pred početak sezone 1981/82. rade još jedan senzacionalni transfer i dovode iz Mostara Blaža Sliškovića Baku koji odmah postaje apsolutni ljubimac navijača na Poljudu. U Kupu UEFA Hajduk je bolji od Sttutgarta i belgijskog Beverena, a u osmini opet samo jedan gol nedostaje da se izbaci Valencija i nadoknadi visok poraz od 1:5 iz prve utakmice U sezoni 1983/84. Hajduk odlično gura u Kupu UEFA i domaćem kup natjecanju gdje je u finalnim dvobojima bolji od C.zvezde s 2:1 i 0:0, a u sjećanju navijača posebno ostaje Sliškovićev pogodak vrataru Beograđana Ivkoviću izravno iz kornera U Kupu UEFA Hajduk redom izbacuje rumunjsku Universitateu, mađarski Honved i niški Radnički. U uzvratu četvrtfinala protiv praške Sparte Bijeli prolaze dalje čuvenim golom Bake Sliškovića u 118. minuti kada je iz slobodnog udarca nadmudrio vratara gostiju za konačnih 2:0. „Gol u gostima“ ispriječio se Hajdukovu ulasku u finale jer je nakon pobjede nad Tottenhamom na Poljudu od 2:1 stigao poraz u Londonu od 0:1 I iduće sezone Hajduk bilježi zapažene nastupe u Kupu UEFA jer eliminira momčadi Metza (5:1, 2:2), Torina (1:1, 3:1) i Dnjepra (1:0, 2:0). Ispada u četvrtfinalu slabijim izvođenjem jedanaesteraca od belgijskog Waregema U prvenstvu te sezone 1984/85. Hajduk je opet drugoplasirani s 4 boda iza prvaka Sarajeva, ali ima prvog strijelca lige Zlatka Vujovića s 25 postignutih golova Godine 1987. pod vodstvom trenera Josipa Skoblara stiže još jedan naslov pobjednika Kupa. U polufinalu nakon poraza u prvom susretu protiv C.zvezde u Splitu od 1:2 Hajdukovci uzvraćaju pobjedom na Marakani s 1:0 golom Aljoše Asanovića, da bi obranama jedanaesteraca Zorana Vardvodića ušli u finale. Protiv Rijeke ponovno odlučuju jedanaesterci, a Skoblar pred kraj produžetaka (1:1) opet na vrata uvodi Varvodića koji uzvraća obranama jedanaesteraca i zaslužuje nadimak navijača Rambo. Kraj ove i početak nove dekade obilježila su dva finala Kupa protiv C.zvezde koja su se odvijala u sjeni događanja oko političkih promjena i početka rata u bivšoj državi. Momčad trenera Luke Peruzovića nije 1990. godine imala sreće jer su nakon nekoliko propuštenih prigoda primili pogodak Pančeva iz sumnjive pozicije i prepustili slavlje protivniku

U drugi milenij Hajduk je krenuo s četvrtim naslovom prvaka hrvatske pod vodstvom trenera Zorana Vulića s momčadi kojoj su okosnicu činili domaći igrači ponikli u omladinskom pogonu. Završni dio sezone, Ligu za prvaka, Hajdukovci su odigrali superiorno uz osam pobjeda, neodlučenim u Koprivnici i minimalnim porazom u Maksimiru čime su nadoknadili pet bodova zaostatka za Dinamom nakon prvog dijela natjecanja. Vrhunac sezone bila je utakmica u Varaždinu kojeg su preplavile tisuće navijača Bijelih iz cijele zemlje. Nakon pobjede Hajdukovaca od 4:2 počelo je slavlje u Splitu. U kvalifikacijama za Ligu prvaka penalima je preskočen Ferencvaros, ali se nije uspjelo pored Reala Mallorce iako je malo nedostajalo. Nakon pobjede u Poljudu od 1:0 golom Mate Bilića poslije produžetaka u uzvrat je bilo 0:2. Iduće sezone trofejna sala u Poljudu obogaćena je za još jedno „sunce“. U finalnim susretima Kupa Hajduk je lako nadigrao pulski Uljanik s 1:0 , 4:0. U sezoni 2003/04. na klupu se vraća Zoran Vulić i Bijeli od početka kreću pobjednički. Vodeću poziciju nakon prvog dijela zadržavaju i u ligi za prvaka, a proslava naslova prvaka opet je bila protiv Varteksa, samo ovog puta pobjedom od 2:0 na Poljudu.

I treći put je protivnik u odlučujućoj utakmici za prvaka bio Varteks već iduće sezone 2004/05. Hajduk je sezonu započeo s Ivanom Katalinićem na klupi, ali ga je nakon eliminacije od Shelbournea u drugom pretkolu Lige prvaka zamijenio Blaž Slišković s kojim se ostvaruje vodeća pozicija nakon prvog dijela. U proljeće se kreće s velikom euforijiom nakon jednog od senzacionalnih transfera i dovođenja Nike Kranjčara, a mjesto na klupi zauzima sportski direktor Igor Štimac zajedno s Petrom Nadovezom. Šesti naslov prvaka Hrvatske slavi se nakon 6:0 protiv Varaždinaca. Početak naredne sezone obilježio je novi čovjek na klupi – Ćiro Blažević, ali i najteža europska eliminacija protiv mađarskog Debrecena s 0:3 i 0:5. Godinama gomilani financijski problemi sve su više počeli pritiskati klub, pa se početkom 2008. godine Hajduk našao pred stečajem. Izlaz se međutim, našao u primjeni odredaba Zakona o športu o pretvorbi kluba u športsko dioničko društvo. Pretvorba je uspješno obavljena uz odaziv navijača, grada Splita i nekolicine bogatih poduzetnika, pa je Hajduk registriran kao prvo športsko dioničko društvo u Hrvatskoj... U sezoni 2009./10. nakon 7 godina Hrvatski kup ponovo je na Poljudu. Hajduk je u finalu protiv Šibenika pobijedio u obje utakmice i ukupnim rezultatom 4:1 osvojio trofej. Odmah na početku iduće sezone, Hajduk je u 3. pretkolu europskih kvalifikacija, u odličnoj atmosferi na Poljudu najprije eliminirao Dinamo iz Bukurešta, a zatim u play-offu i drugog rumunjskog predstavnika Unireu, te se tako se po prvi put plasirao u grupnu fazu UEFA Europske lige. Iz tog natjecanja pamtit će se gol mladog napadača Ante Vukušića u sudačkoj nadoknadi za veliku pobjedu nad belgijskim Anderlechtom.

Moderni uspjesi Hajduka

U sezoni 2012./13. Hajduk je šesti put osvojio Hrvatski nogometni kup pobjedivši u prvoj finalnoj utakmici momčad zagrebačke Lokomotive 2:1 na svome Poljudu, a u uzvratu u Zagrebu nakon neriješenog rezultata 3:3 nakon tri godine ponovo donio trofej u Split.

"Hajduk nije samo klub, već obitelj"

Nakon dugogodišnjih neuspjeha u Superspot HNL-u i Supersport Kupu Hajduk 2021./2022. godine osvaja kup sa trenerom Vladas Dambrauškasom

— Hajduk Živi Vječno