Zbog ljepote, mističnosti i nedostupnosti Crveno jezero predmet je mnogih priča i legendi, od kojih je najpoznatija ona o Gavanu i njegovim dvorima. Prema toj legendi u davna vremena na mjestu jezera bili su raskošni dvori škrtih i oholih Gavana i njegove žene. Kada je anđeo u liku prosjaka s dvoje djece upozorio Gavanovicu na Božju milost i pravednost, ona mu grubo i podrugljivo reče: »Što će mi tvoj Bog dok je meni Gavan moj.« U taj čas Božjom kaznom protrese se zemlja, dvori s okolicom i svim stanarima propadnu duboko u provaliju, u kojoj nastade jezero, a i danas se iz dubine Crvenog jezera u noćnim satima mogu čuti Gavanovi bolni jauci.

Razina njegove vode tijekom godine znatno oscilira tako da nisu rijetke godine kada potpuno presuši. U tim slučajevima na njegovu dnu igra se nogomet. Tijekom ljetnih mjeseci uglavnom ima dovoljno vode za kupanje, a nije rijetkost ni da se igraju različiti vodeni sportovi. Posebna briga vodi se o kvaliteti vode i urednosti plaža. Postoji legenda o postanku ovog jezera zvana Gavanovi dvori. Modro jezero je omiljeno izletište i turista i domaćih ljudi željnih odmora u prirodi i netipičnog plaža provoda. Krško Modro jezero jedno je od najljepših hrvatskih jezera do kojeg vode uređene stepenice pa je ono za ljetnih mjeseci omiljeno kupalište.

Kanjon Badnjevice spaja Ričice i Proložac i predstavlja jednu u nizu prirodnih zanimljivosti Imotske krajine. Prema nalazima, nekad davno, u pretpovijesno vrijeme, u kanjonu nalazile su se mnoge prirodne brane koje su stalno zadržavale vodu u predjelu Ričica i tako formirali manje jezero. Za plovidbu po jezeru Iliri su koristili lađe koje su vezali na obali za željezne prstenove kojih je veliki broj i pronađen. Donji dio kanjona je za stanovništvo Prološca omiljeno kupalište, a kada se od Prološca uzvodno krene prema Ričicama, kanjon i rijeka Suvaja koja njime protiče vrlo brzo pokažu svoje draži.

Vrljika je krška rijeka, ponornica koja izvire u Prološcu i Glavini Donjoj, iz više izvora od kojih su najveći Opačac i Utopišće. Ukupna dužina njenog toka je 70 kilometara i na tom putu čak pet puta mijenja ime. Tako je Vrljika pa Matica, nakon toga uvire u ponor Šajnovac u hercegovačkom dijelu polja, ponovno izvire u Peć Mlinima te postaje Tihaljina, Mlada i Trebižat. Vrljika ima i poetičan naziv “hraniteljica života”. Naime, jedina je rijeka s izvorištima pitke vode između Cetine i Neretve. Zbog izolacije od drugih vodotoka u njoj se razvilo više endemičnih vrsta riba. Cijeli ekosustav rijeke iznimno je važan za bioraznolikost kraja i šire.