Antonio Gaudi

Reus, Španjolska

1852.-1926.

Antonio Gaudi (Antoni Plàcid Guillem Gaudí i Cornet ) rodio se u malom gradiću Reus, 1852. godine. Bio je najmlađi od petero djece oca Francesca Gaudía Serra i majke Antònie Cornet Bertran. Kao sedamnaestogodišnjak stiže u Barcelonu u namjeri da studira arhitekturu. Gaudí je studirao arhitekturu na Višoj tehničkoj školi za arhitekturu. Zbog nedostatka novca, usporedo sa studijem, radi kao tehnički crtač i ponekad kao dizajner namještaja. Budući da je te poslove odlično radio, za različite projekte ga primaju dvojica poznatih katalonskih arhitekata, Josep Fontserè i Joan Martorell. Na studijama je ostvario samo osrednje ocjene iz arhitekture, ali odlične iz "probnih nacrta i projekata." Kada je 1878. god. njegov profesor Elies Rogent potpisivao njegovu diplomu, izjavio je: "Qui sap si hem donat el diploma a un boig o a un geni: el temps ens ho dirà" ("Tko zna jesmo li ovu diplomu dali luđaku ili geniju. Samo vrijeme će pokazati."). Za početak u profesiji radi kao dizajner interijera i dekorater. Jedna od vitrina koju je dizajnirao za poznati vrtić, Casa Cornellà, u Barceloni, biva izabrana za Univerzalnu izložbu u Parizu, 1878. godine. U kasnijim se godinama posvetio isključivo izgradnji svog remek djela - katedrale Svete obitelji (Sagrada Família). 7. lipnja 1926. godine, Gaudíja je pregazio tramvaj. Zbog njegovog lošeg stanja i praznih džepova taksisti su ga odbili voziti u bolnicu u strahu da neće moći platiti vožnju. Nitko nije prepoznao najslavnijeg arhitekta Barcelone, dok ga prijatelji nisu pronašli u bolnici za siromašne sljedećeg dana. Gaudi nije htio da ga se premjesti u bolju bolnicu. Umro je 2 dana nakon, 9. lipnja 1926. godine.

Frank Gehry

Toronto, Kanada

1929.

Ephraim Owen Goldberg rodio se u Torontu. Kao dijete bio je kreativan, a njegovu je kreativnost poticala baka Caplan s kojom je izrađivao razne predmete od komadića drveta. 1951. godine završio je studij arhitekture na University of Southern California. 1952. godine oženio je Anitu Snyder, zbog koje je promijenio ime u Frank Gehry. Godine 1962. osnovao je svoju tvrtku Frank O. Gehry Associates u Los Angelesu. Njegovi prvi projekti su bili trgovački centri i slična trgovačka zdanja. Tijekom 1970-ih ostvario je suradnju sa suvremenim umjetnicima iz Los Angelesa, koji su snažno utjecali na njegov stil. Prva građevina u njegovom eksperimentalnom stilu bila je njegova osobna kuća u Santa Monici 1979. godine, Kuća Gehry, koju je izgradio za svoju novu obitelj nakon druge ženidbe 1975. god. U njoj još uvijek živi sa svojom ženom, Panamkom Bertom Isabelom Aguilera, s kojom ima dva sina. Od 1967.-1969. god. bio je gostujući predavač na Kalifornijskom sveučilištu, a 1972. je postao profesor-asistent na Sveučilištu južne Kalifornije, da bi 1974. god. je postao članom Američkog instituta arhitekata (AIA). Od 1979. god. se udružio s arhitektom Kruegerom, s kojim je osnovao ured Gehry & Krueger Inc. i postao je gostujući predavač na Harvardskom postdiplomskom studiju dizajna. Nakon uspjeha na Venecijanskom bienalu 1980., 1987. je postao članom Američke akademije umjetnosti. 1988. god.postao je profesor na Sveučilištu Yale. Njegov prijatelj Sydney Pollack snimio je dokumentarac o njemu. Danas uživa u statusu "arhitektonske zvijezde" iako odbija taj naziv. Jedan je od najpoznatijih ako ne i najpoznatiji arhitekt na svitu. Njegovi su projekti iznimno skupi i vrlo često znaju nadmašiti inicijalni proračun poput koncertne dvorane Walt Disney koja je koštala 174 milijuna $. Od 2011. godine profesor je na Sveučilištu južne Kalifornije (USC). Trenutno ima 92 godine i u svijetu se još uvijek gradi više od 20 njegovih projekata.

Eero Saaeinern

Kirkkonummiu, Finska

1910.-1962.

Eero Saarinen je sin Eliela Gottlieba Saarinena, također slavnog arhitekta, koji je 1923. godine s obitelji emigrirao u SAD kada je Eero imao 13 godina. Njegov otac je predavao na Cranbrookovoj akademiji umjetnosti u Michiganu, na kojoj je pohađao tečajeve kiparstva i dizajna namještaja. Od 1929.-1930. studira kiparstvo u Parizu, u neovisnoj privatnoj školi Académie de la Grande Chaumière, a od 1930.-1934. godine studira arhitekturu na Sveučilištu Yale. Nakon toga je godinu dana obilazio Europu i Sjevernu Afriku, a godinu dana je proveo u rodnoj Finskoj. Poslije toga se vratio u Cranbrook gdje je pristupio uredu svoga oca. Državljanin SAD-a postao je 1940., a 1941. postaje partner u očevom uredu. 1948. godine pobjedom na natječaju za Jefferson National Expansion Memorial dobiva svoje prvo važno javno priznanje. Kada mu je otac preminuo 1950. godine, osnovao je vlastiti arhitektonki ured Eero Saarinen i suradnici (Eero Saarinen and Associates) u Birminghamu, Michigan. U prvom braku s kiparicom Lilian Swann Saarinen imao je dvoje djece, Eric i Susan. God. 1954., razveo se i oženio kritičarku umjetnosti iz The New York Times-a, Aline Bernstein Louchheim, s kojom je imao sina Eamesa. Njegov najčuveniji rad je ekspresionistička armiranobetonska školjka TWA terminala na međunarodnoj zračnoj luci John F. Kennedy u New Yorku. Umire 1962. godine, u 52. godini života Zbog rane smrti njegova djela dovršena su postumno.

Frank Lloyd Wright

Richland Center, Wisconsin

1867.-1959

Rođen je 1867. god. kao Frank Lincoln Wright u malom mjestu, Richland Center, Wisconsin. Oba roditelja, otac William Cary Wright, putujući baptistički svećenik i učitelj glazbe, i majka Anna Lloyd Jones, učiteljica, su mu bili snažne individualne osobnosti koje je zanimala umjetnost; što su prenijeli na svog sina. Kada mu je bilo 14 godina, njegovi su se roditelji razveli i on ostaje sa svojom majkom, te mijenja svoje srednje ime iz Lincoln u Lloyd u čast majčine obitelji, Lloyd Jones. Nakon djetinjstva provedenoga na farmi u Spring Greeneu, odlazi 1886. god. na studij u Sveučilište Wisconsin–Madison ali ga napušta nakon 2 godine i odlazi u Chicago gdje dobiva posao crtača za osam dolara tjedno, u tvrtki arhitekta Josepha Lymana Silsbeeja. 1888. počinje raditi u prestižnoj tvrtci Adler and Sullivan gdje stupa u atelje vodećeg američkog arhitekta Louisa Sullivana. Oko 1900. zanosi se japanskom arhitekturom i inspirirajući se njome uspijeva stvoriti građevni tip koji varira u nizu poznatih „prerijskih kuća”, tako nazvanih jer su naglašenom vodoravnošću podsjećale na prerijski krajolik američkog Zapada. Prvi požar 1914. god. je podmetnuo sluga koji je sjekirom ubio Margaret, njeno dvoje djece kad su pokušali pobjeći iz kuće koju je zahvatila vatra. To ga nije spriječilo da nastavni dalje. Početkom tridesetih, nakon izložbe arhitekture Internacionalnog stila u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti 1932. god., zavladao je stil „Bauhaus izbjeglica”, Waltera Gropiusa i Ludwiga van der Rohea, a Wrighta su već bili otpisali, kao beznadnu zalaznicu. Umro je 1959. godine od raka stomaka, prije dovršenja muzeja Guggenheim.

Richard Rogers

Firenca, Italija

1933.

Rogers je sin liječnika, a njegova majka se bavila modernim dizajnom. Godine 1938. obitelj se preselila iz Italije u Englesku, gdje je Richard upisao školu. Bio je loš učenik, jer je imao disleksiju koja se tada još nije dijagnosticirala. Završio je srednju školu 1951. godine i u skladu sa željama roditelja upisao je studij za stomatologa. Tijekom dvije godine vojne službe u Trstu upoznao se s djelom Ernesta Nathana Rogers (BBPR), jednog od poznatijih talijanskih arhitekata i bratića njegova oca. Tada se odlučio za studij na Školi arhitektonskog udruženja (Architectural Association School) u Londonu (1954.-1959.). God. 1961. dobio je Fulbright stipendiju koja mu je omogućila da nastavi studij arhitekture na Sveučilištu Yale, gdje je i magistrirao. Od 1969. surađivao je s Renzom Pianom na nekoliko projekata koji nikad nisu realizirani, a kad su pobijedili na natječaju za Centar Georges Pompidou u Parizu (1971.-1977.) oni su se razdvojili. Ured Richard Rogers Partnership je osnovao 1977. godine i danas ima urede u Londonu, Barceloni, Madridu i Tokyju. U travnju 2007. god. Richard je proširio partnerstvo i promijenio ime u Rogers Stirk Harbour & Partners. Rogers je danas oženjen za Ruth Rogers, kuharicu i suvlasnicu restorana River Caféa u Londonu, s kojom je imao dva sina. God. 1981., Richard Rogers je proglašen vitezom na ceremoniji kraljičinog rođendana, a 2008. je počašćen titulom životnog plemstva, postavši Baron Rogers of Riverside. Dobitnik je brojnih nagrada od kojih se ističu Zlatna medalja RIBA-e (1985.), Pritzkerova nagrada (koju mnogi smatraju „Nobelovom nagradom za arhitekturu”) 2007., te dva puta britanska Stirling nagrada za arhitekturu (2006. i 2009.).

Klavir Piano

Genova, Italija

1937.

Renzo Piano potječe iz obitelji graditelja. Od 1962. do 1964. god. studirao je na Sveučilištu u Firenci, a diplomirao je 1964. god. na Milanskom politehničkom veleučilištu. Na studijskim putovanjima u Velikoj Britaniji i SAD-u, upoznao je Louisa Kahna koji ga je pozvao u svoj slavni arhitektonski ured Kahn u Philadelphiji kao pripravnika (1965.-1970.). Tijekom predavanja na Milanskom politehničkom veleučilištu i na Školi udruženja arhitekata (Architectural Association School) u Londonu sprijateljio se s Richardom Rogersom. Njih su dvojica u Parizu osnovali zajednički ured, nakon što su pobijedili na natječaju za izgradnju Centra Georges Pompidou (poznat i kao Bobur, 1971.-1977.). Godine 1977. Renzo Piano je s inženjerom Peterom Riceom osnovao zajednički ured L'Atelier Piano & Rice, koji je djelovao do Riceove smrti 1993. god. Počevši od 1980., studio je pretvoren u Building Workshop s uredima u Parizu i Genovi, a novo ime je trebalo posebno naglasiti prirodu zajedničkog timskog rada. Tijekom izgradnje dijela Potsdamer Platza u Berlinu, Piano je tamo također osnovao svoj ured. Trenutno upravlja studijima u Genovi, Parizu i New Yorku, koji su ujedinjeni pod imenom Renzo Piano Building Workshop (RPBW), u kojemu skupina od oko 150 arhitekata, inženjera i drugih stručnjaka radi zajedno već godinama. God. 1990. dobio je Orden zasluga Republike Italije, a 1998. godine i Pritzkerovu nagradu, koja se često naziva i „Nobelovom nagradom za arhitekturu”. UNESCO-v je ambasador dobre volje, a 2008. god. postao je počasnim građaninom Sarajeva.

Zaha Hadid

Bagdad, Irak

1950.-2016.

Zaha Hadid je rođena u Bagdadu 1950. god. Gospođa Hadid je najprije bila student matematike na Američkom sveučilištu u Bejrutu, ali se onda preselila u London na studij arhitekture Škole arhitektonskog udruženja (Architectural Association School). Gospođa Hadid je najprije bila student matematike na Američkom sveučilištu u Bejrutu, ali se onda preselila u London na studij arhitekture Škole arhitektonskog udruženja (Architectural Association School), gdje je upoznala Rema Koolhaasa, Elia Zenghelisoma i Bernarda Tschumija, vodeće arhitekte eksperimentalne europske arhitekture. Njezin utjecaj na druge je počeo veoma rano, već s objavljivanjem svojih neizvedenih projekata, kao što je Cardiffska opera (Cardiff Bay Opera House, 1994). Njezina prva zgrada u Sjedinjenim Američkim Državama, Rosenthal Centar za suvremenu umjetnost u Cincinnatiju, doživjela je nedvojbenu podršku kritike i popularnost. Tada su joj povjereni veliki projekti, uključujući i Središnju zgradu BMW-a u Leipzigu, Phaeno Science Center-a u Wolfsburgu (Njemačka); MAXXI - Nacionalni centar za suvremenu umjetnost u Rimu, te Kolodvora brze željeznice u Napulju (Italija). Sada državljanka Ujedinjenog Kraljevstva, gospođa Hadid djeluje u Europi, Aziji i Bliskom istoku. U Guggenheim muzeju u New Yorku 2008. god. predstavila je svoju prvu veliku retrospektivu. Umrla u 65. godini života od srčanog udara.