Označavaju radnju, stanje i zbivanje te se sprežu (konjugiraju) odnosno mjenjaju po licu i broju kroz razne vrste glagolskih vremena i načina.
Hrvatski ima 4 glagolskih načina, a to su:
1. Indikativ je načina koji se koristi za izražavanje stvarnosti, činjenica, stanja ili događaja koji se smatraju istinitima
2. Kondicional je način koji izražava radnju ovisnu o kakvoj pretpostavci ili o kakvoj drugoj radnji
3. Imperativ je način s pomoću kojega se izriče molba, zahtjev ili zapovijed
4. Optativ je način s pomoću kojega se izriče nekakva želja
Glagoli u infinitivu mogu završavati na -ti ili -ći:
Glagoli koji završavaju na -ti uvijek imaju isti korijen riječi
Glagoli na -ći mjenjaju ponekad svoj korijen
U hrvatskom jeziku razlikujemo 7 različitih tipova glagolskih vremena:
1. Prezent
2. Perfekt
3. Aorist
4. Imperfekt
5. Pluskvamperfekt
6. Futur I.
7. Futur II.
Indikativi
Prezent
Predstavlja sadašnjost radnje.
Tvori se osnovom + odgovarajući nastavak.
| Akt. |
jd. |
mn. |
| 1.L |
(a / i / e / je) + m |
(a / i / e / je) + mo |
| 2.L |
(a / i / e / je) + š |
(a / i / e / je) + te |
| 3.L |
a / i / e / je |
aju / e / u / ju |
Perfekt
Označuje opće prošlo vrijeme.
Tvori se od nenaglašenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.
Glagolski pridjev radni se tvori pomoću osnove i odgovarajućeg nastavka.
| Glg. prid. rad. |
jd. |
mn. |
| 1.L |
o / la |
li / le |
| 2.L |
o / la |
li / le |
| 3.L |
o / la |
li / le |
|
| Glg. biti |
jd. |
mn. |
| 1.L |
sam |
smo |
| 2.L |
si |
ste |
| 3.L |
je |
su |
|
Aorist
Označava prošlu svršenu radnju.
Aktivni se tvori samo od svršenih ili dvovidnih glagola.
| Akt. |
jd. |
mn. |
| 1.L |
(o / e / -) + h |
(o / e / -) + smo |
| 2.L |
o / e / - |
(o / e / -) + ste |
| 3.L |
o / e / - |
(o / e / -) + še |
|
| Glg. biti |
jd. |
mn. |
| 1.L |
bih |
bismo |
| 2.L |
bi |
biste |
| 3.L |
bi |
biše / bi |
|
| Glg. htjeti |
jd. |
mn. |
| 1.L |
htjedoh |
htjedosmo |
| 2.L |
htjede |
htjedoste |
| 3.L |
htjede |
htjedoše |
|
* - oznažava da tu nema zvuka
Imperfekt
Označava prošlu nesvršenu radnju.
Tvori se pomoću korijena + odgovarajućeg nastavka.
| Akt |
jd. |
mn. |
| 1.L |
(a / ja / ija) + h |
(a / ja / ija) + smo |
| 2.L |
(a / ja / ija) + še |
(a / ja / ija) + ste |
| 3.L |
(a / ja / ija) + še |
(a / ja / ija) + hu |
|
| Glg. biti |
jd. |
mn. |
| 1.L |
bijah / bjeh |
bijasmo / bjesmo |
| 2.L |
bijaše / bješe |
bijaste / bjeste |
| 3.L |
bijaše / bješe |
bijahu / bjehu |
|
| Glg. htjeti |
jd. |
mn. |
| 1.L |
htijah / hoćah |
htijasmo / hoćasmo |
| 2.L |
htijaše / hoćaše |
htijaste / hoćaste |
| 3.L |
htijaše / hoćaše |
htijahu / hoćahu |
|
Pluskvamperfekt
Označava pretprošlu radnju.
tvori od perfekta ili imperfekta glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog.
| Glg. prid. rad. |
jd. |
mn. |
| 1.L |
o / la |
li / le |
| 2.L |
o / la |
li / le |
| 3.L |
o / la |
li / le |
|
| Prf. glg. biti |
jd. |
mn. |
| 1.L |
bio sam |
bili smo |
| 2.L |
bio si |
bili ste |
| 3.L |
bio je |
bili su |
|
Futur I.
Predstavlja buduću radnju.
Tvori se od nenaglašenih oblika nesvršenoga prezenta pomoćnoga glagola htjeti i infinitiva ili supina željenog glagola.
| Fut. glg. htjeti |
jd. |
mn. |
| 1.L |
ću |
ćemo |
| 2.L |
ćeš |
ćete |
| 3.L |
će |
će |
|
* ako u rečenici infinitiv stoji ispred pomoćnog glagola htjeti i taj infinitiv završava na -ti, odbacujemo -i te dobivamo supin koji zavšava na -t i pomoću kojega tvorimo futur I.
Futur II. ili futur egzaktni
Predstavlja predbuduću radnju.
Zvori od svršenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog.
| Glg. prid. rad. |
jd. |
mn. |
| 1.L |
o / la |
li / le |
| 2.L |
o / la |
li / le |
| 3.L |
o / la |
li / le |
|
| Prez. glg. biti |
jd. |
mn. |
| 1.L |
budem |
budemo |
| 2.L |
budeš |
budete |
| 3.L |
budu |
budu |
|
