1. Uvodno doba
Najvrjedniji je ostatak Zakonik XII ploča (Leges duodecim tabularum).
2. Arhajsko doba
Počinje 240.god.pr.Kr. te završava 80.god.pr.Kr. Sulinom diktaturom.
Rim je bio okružen velikim kulturama; Etruščani, Kartažani (Punici) i Grci bili su njihovi učitelji. Primitivna rimska kultura također je imala tragove neke književne djelatnosti; himne, svadbene pjesme, tužaljke i slično. Rimska književnost imala je polazište u grčkom i što je karakteristično, Rimljani nisu imali vlastitu riječ za "pjesnika", već su koristili grčku "poeta".
Pjesnik s talijanskog poluotoka, Naevius, nastavio je tradiciju grčkog kazališta, ali je i pisanjem novih stvari stvorio vlastitu rimsku tragediju s temama iz rimske povijesti, nazvanu "fabula praetexta". Pokušao je dati Rimu nacionalni ep, Bellum Púnicum ( Punski rat ). Prva predstava postavljena je u Rimu godinu nakon završetka Punskog rata, a sami Rimljani tu godinu računaju kao 240. pr. kao godina rođenja njihove književnosti.
Pisac Enije je svojim monumentalnim djelom "Annales" u kojem je ispričao povijest Rima od najstarijih vremena, utemeljio heksametar koji je postao latinski metar stiha u narativnoj poeziji. Enije je također pisao satire, ali pravi rimski začetnik satire je Lucilije. On je svoj žanr nazvao "satura".
O najvećem komediografu Plautu ima mnogo legendi. Preuze je od grka sadržaj te likove, a ostatak je prilagođavao rimskoj pozornici. Istaknuo se sa komičnim scenama te likovima uz razne elemente života prosječnog rimljana. Po urozu na njegovu komediju "Aulularia", Marin Držić je stvorio "Skup" dok je Moliere napravio "Škrtac".
3. Zlatno doba
Ono započinje od Suline diktature i završava Augustovom smrću.
Djelimo u dva dijela:
1. Ciceronovo doba (80.god.pr.Kr. - 30.god.pr.Kr.)
2. Augustovo dobat (30.god.pr.Kr. - 14.god.)
Ciceronovo doba
Marko Tulije Ciceron bio je najveći rimski govornik, državni te filozofski pisac. Uzdigao je latinsku prozu te je u povijesti ostao zapačen kao najutjecajniji rimski prozni pisac. Napisao je četiri govora protiv Katile odnosno "In Catilinam" u koji se obrušio na Lucija Sergija Katilinu i njegovu urotu. Prvi govor protiv Kladija započinje svojim čuvenim pitanjem: "Quousque tandem...?" Ciceron je također održao 14 govora zvanih "Philippicae". U njima se suprostavlja Marku Antoniju i kritizira njegove namjere. Smatra se da su "Filipike" vrhunac Ciceronove govorničke vještine u kojima se neposredno ogledala njegova moralna veličina.
Gaj Valerije Katul se već kao mladić pridružio krugu neoterika, novih pjesnika koji su kao uzor uzimali helenističke pjesnike. 25 pjesama svoje zbirke "Carmina" posvetio je Lezbiji. Kroz svoje pjesme, ispričao je svoju cijelu ljubavnu priču; sve od idilične zaljubljenosti, kroz razne krize, sve do samoga raspleta te kraja. Njegove najpoznatije pjesme su "Odi et amo" i "Vivamus atque amemus".
Gaj Julije Cezar je sigurno jedan od poznatijih ljudi iz Rimske povijesti. On je bio veliki strateg i dobar taktičar, državnik te vojskovođa. Osim toga bio je i jedan od najistaknutijih govornika svog doba. Na vrlo sažet, ali i jednostavan način opisao je u memoarima "Commentarii de bello Gallico" svoja ratovanja u Galiji. Kroz "Commentarii de bello civili" opisao je građanski rat protiv Pompeja. Cezar je na temelju sunčane godine uveo novi kalendar, koji je po njemu nazvan julijanski. Ubijen je u senatu na Martivske Ide, 15. 3. 44. pr. Kr.
Augustovo doba
U ovom dobu je vladao mir, država je bila osnažena, cvjetala je sva umjetnost i znanost, a mnogi bogataši i ugledni ljudi dajvali su potporu svim vidovima umjetnosti.
Književnici bi se okupljali u krugovima koje bi javni uglednici financirali materijalno i duhovno. Najpoznatiji takav krug bio je oko Mecenat. Bio je toliko utjecajan da se danas općom imenicom mecena označava svaki pokrovitelj znanstvenog ili kulturnoga rada. Drugi važni krug bio je oko Mesale Korvina, a treći oko Azinija Poliona koji je također prvi utemeljio javnu knjižnicu u Rimu te uveo javno čitanje.
Tita Livija smatramo jednim od najznamenitijih povjesničara zbog njegova djela "Od osnutka Rima". U njoj je napisano sve od mitološka dolaska Eneje u Italiju do njegova doba. Piše veoma domoljubno, romantično idealizira prošlost pa je zato nazvan hvaljiteljem minulog vremena.
