Create.lin
Imenice
Označavaju bića, stvari i pojave te se sklanjaju (dekliniraju) odnosno mjenjaju po padežima i broju.
Hrvatski ima 7 padeža, a to su:
1. Nominativ je najčešće subjekt i u večini slučajeva se može direktno prevesti sa hrvatskim nominativom; u jednini označen N, a u množini n
2. Genitiv najčešće izražava pripadnost, građu i svojstva; u jednini označen G, a u množini g
3. Dativ najčešće ima službu daljeg objekta u rečenici; u jednini označen D, a u množini d
4. Akuzativ najčešće označava da glagolska radnja potpuno obuhvaća neki predmet; u jednini označen A, a u množini a
5. Vokativ se koristi ako se riječ želi koristiti kao doziv; u jednini označen V, a u množini v
6. Lokativ određuje mjesto, vrijeme, način; u jednini označen L, a u množini l
7. Instrumental bez prijedloga označava neizravni objekt, priložnu oznaku, atribut, pridjevnu dopunu, predikat; a s prijedlogom priložne oznake, atribut, prijedložni objekt; u jednini označen I, a u množini i
Svaki padež možemo pronaći u dva broja: jednini i množini.
Ako imenica ima nepravilne oblike, moraju biti zapisani u rječniku.
Postoje tri roda: muški, ženski, srednji.
Nominativ i vokativ su samostalni padeži i nikad ne dolaze sa prijedlozima; ostali padeži su zavisi, a nazivaju se i kosim padežima.
Prema nastavku genitiva jednine, imenice razvrstavamo u tri sklonidbene vrste.
U rječniku uvijek je naveden njegov puni oblik u genitivu i svi nepravilni oblici.
Ponekad se drugi padeži pojavljuju zbog iregularnog naglaska, ali ne trebate se brinuti o tome dok riješavate vježbe.
1. ili a - sklonidba
Većinom su imenice muškog i srednjeg roda sa nastavcima -o, -e, ništični nastavak.
U rječniku ih možemo prepoznati jer im genitiv jednine završava na -a.
Evo primjer deklinacije pomoću riječi lav im. m. 〈G lȁva; mn. N lȁvovi, G lȁvōvā〉 :
U jednini - lav, lava, lavu, lava, lave, lavu, lavom
U množini - lavovi, lavova, lavovima, lavove, lavovi, lavovima, lavovima
jd. mn.
N/n - / o / e ovi
G/g a ova / i / iju
D/d u ovima
A/a a ove
V/v e / u ovi
L/l u ovima
I/i om / em ovima
* ako imenica označava nešto živo, u akuzativu jednine ima isti oblik kao genitiv; ako označava neživo, ima isti oblik kao nominativ
* ako korijen imenice završava na palatal (č, ć, dž, đ, š, ž, j, lj, nj), u vokativu je nastavak -u umjesto -e, a u instrumentalu je -em umjesto -om; svi padeži množine gube -ov- na nastavcima
* nastavak -em u instrumentalu imaju i sve imenice koje završavaju na -(a)c, npr. svetac – svetcem; svi padeži množine gube -ov- na nastavcima
* ako imenica ispred krajnjega nepčanika u osnovi ima -e-, najčešće se u instrumentalu dodaje nastavak -om, npr. Beč – Bečom, padež – padežom
* u genitivu množine, nastavak -i dobivaju samo imenice za mjeru i imenice prsti, gosti, crvi, mravi, zubi; a nastavak -iju dobivaju samo imenice prstiju, gostiju, noktiju; sve ostale imaju nastavak -a
2. ili e - sklonidba
To su imenice ženskog roda na -a, ženskog roda na -a ali osobe muškog spola, ženska imena na -e, neka muška imena na -o ili -e.
U rječniku ih možemo prepoznati jer im genitiv jednine završava na -e.
Evo primjer deklinacije pomoću riječi žena im. ž. 〈G žènē, V žȅno; mn. N žène, G žénā〉 :
U jednini - žena, žene, ženi, ženu, ženo, ženi, ženom
U množini - žene, žena, ženama, žene, žene, ženama, ženama
jd. mn.
N/n a / e / o e
G/g e a / i / u
D/d i ama
A/a u e
V/v o / e / a e
L/l i ama
I/i om ama
* u dativu i lokativu jednine, neke imenice prolaze kroz sibilarizaciju, neke ne, a neke imaju oba oblika
* u vokativu jednine: nastavak -o dobivaju trosložne ili višesložne imenice na -ica pogrdnog značenja; nastavak -e dobivaju trosložne ili višesložne imenice na -ica koje predstavljaju žensku osobu; nastavak -a imenice koje imenuju obiteljske ili hijerarhijske odnose, muška imena na -a i imenice nastale od pridjeva
* u genitivu množine, nastavak -i dolazi često u imenicama u kojima se ne javlja nepostojano a; a nastavak -u dobivaju samo imenice nogu, ruku, slugu; sve ostale imaju nastavak -a te se kod njih često javlja nepostojano a, ali i netreba
3. ili i - sklonidba
Imenice ženskog roda sa ništičnim nastavkom.
U rječniku ih možemo prepoznati jer im genitiv jednine završava na -i.
Evo primjer deklinacije pomoću riječi riječ im. ž. 〈G rijȇči, L rijéči, I rijȇčju/rijȇči; mn. N rijȇči, G rijéčī, DLI rijéčima〉 :
U jednini - riječ, riječi, riječi, riječ, riječi, riječi, riječiju
U množini - riječi, riječi, riječima, riječi, riječi, riječima, riječima
jd. mn.
N/n - i
G/g i i
D/d i ima
A/a - i
V/v i i
L/l i ima
I/i i / ju ima
* ako imenica dolazi s prijedlogom onda u instrumentalu jednine koristimo nastavak -i, a ako dolazi bez prijedloga onda koristimo -iju
* korjen riječi kći je kćer u svim padežima osim nominativu i vokativu