Create.lin (Create Linguistic Integration and Navigation)

Glagoli

Označavaju radnju, stanje i zbivanje te se konjugiraju odnosno mjenjaju po licu i broju kroz razne vrste glagolskih vremena i načina.

Latinski ima 3 glagolskih načina, a to su:

1. Indikativ je načina koji se koristi za izražavanje stvarnosti, činjenica, stanja ili događaja koji se smatraju istinitima

2. Konjugtiv je način koji izražava mogućnost ili namjeru da se radnja glagola izvrši, odn. subjektivnu uvjetovanost radnje

3. Imperativ je način s pomoću kojega se izriče molba, zahtjev ili zapovijed

Svaki glagol ima 3 glagolske osnove, a to su:

1. Prezentska osnova koju dobijemo tako da od infinitiva prezenta aktivnog oduzmemo -re

2. Perfektna osnova koju dobivamo tako da na prezentsku osnovu dodamo -vi ili ( -ui u 2.konjugaciji )

3. Participna osnova (PPP) koju dobivamo kada na prezentsku osnovu dodamo -tum

(ako ima nepravilne osnove, zapisane su u rječniku)

U latinskom jeziku razlikujemo 6 različitih tipova glagolskih vremena:

1. Prezent

2. Imperfekt

3. Perfekt

4. Pluskvamperfekt

5. Futur I.

6. Futur II.

Postoji i 4 tip konjugacija za svako vrijeme i svaka riječ spada u samo jedno od tih tipova.

Svako glagolsko vrijeme indekativa možemo pronaći u dva glagolska stanja: aktivu i pasivu.

U konjugtivu nepostoji futur I., niti futur II., ali sva ostala vremena postoje te ih možemo pronači u oba glagolska stanja.

Postoje glagoli koji neprate uobičajena pravila; to su defektni, deponentni i semideponentni glagoli.

Tipovi konjugacija

1.konjugacija

Prezentska osnova im završava na -a; u prvom licu jednine se ono odbacuje.

Glagoli su gotovo uvijek pravilne tvorbe.

U rječničkom zapisu, redne brojeve čitamo kao infinitiv prezenta aktivnog toga glagola.

Primjer navođenja u rječniku:

voco, 1. - zvati

laudo, 1. - hvaliti

narro, 1. - pripovjedati

2.konjugacija

Prezentska osnova im završava na -e.

Prepoznatljivi su po tome što u prvom licu jednine ne odbacuju -e nego ga zadržavaju

Glagoli su često pravilne tvorbe.

U rječničkom zapisu, redne brojeve čitamo kao infinitiv prezenta aktivnog toga glagola.

Primjer navođenja u rječniku:

moneo, 2. - opominjati

timeo, 2. - bojati se

video, 2. vidi, visum - vidjeti

3.konjugacija

Prezentska osnova im završava na suglasnik.

Glagoli su često nepravilne pravilne tvorbe.

U rječničkom zapisu, redne brojeve čitamo kao infinitiv prezenta aktivnog toga glagola.

Primjer navođenja u rječniku:

dico, 3. -xi, -ctum - reći, govoriti

lego, 3. legi, lectum - čitati, skupljati, brati

bibo, 3. bibi, / - pripovjedati (nema participnu osnovu)

3.konjugacija na -io

Prezentska osnova im završava na -i.

Njihovi oblici su izmješani između 3. i 4. konjugacije.

U rječniku ih lako prepoznati jer po prvoj riječi izgledaju kao da pripadaju 4. konjugaciji, ali uz njih stoji redni broj 3.

Glagoli su često pravilne tvorbe.

U rječničkom zapisu, redne brojeve čitamo kao infinitiv prezenta aktivnog toga glagola.

Primjer navođenja u rječniku:

cupio, 3. - željeti

capio, 3. cepi, captum - osvojiti, zarobiti, uhvatiti

facio, 3. feci, factum - raditi

4.konjugacija

Prezentska osnova im završava na -i.

Glagoli su gotovo uvijek pravilne tvorbe.

U rječničkom zapisu, redne brojeve čitamo kao infinitiv prezenta aktivnog toga glagola.

Primjer navođenja u rječniku:

punio, 4. - kazniti

audio, 4. - slišati

scio, 4. - znati

Indikativi

Prezent

Predstavlja sadašnjost radnje te se prevodi prezentom.

Tvori se prezentskom osnovom + odgovarajućom konjugacijom.

Akt.	jd.	mn.
1.L	o	(i)mus
2.L	(i)s	(i)tis
3.L	(i)t	(i)(u)nt

Pas.	jd.	mn.
1.L	or	(i)mur
2.L	(e/i) ris	(i)mini
3.L	(i)tur	(i)(u)ntur

* (i) i (u) su samo u 3. i 4. konjugaciji

* (e) je samo u 3. konjugaciji

Imperfekt

Označuje prošlu nesvršenu radnju te se može prevesti imperfektom ili nesvršenim perfektom.

Tvori se prezentskom osnovom + odgovarajućom konjugacijom.

Akt.	jd.	mn.
1.L	(e)bam	(e)bamus
2.L	(e)bas	(e)batis
3.L	(e)bat	(e)bant

Pas.	jd.	mn.
1.L	(e)bar	(e)bamus
2.L	(e)baris	(e)bamini
3.L	(e)batur	(e)bantur

* (e) je samo u 3. i 4. konjugaciji

Perfekt

Označava prošlu svršenu radnju te se može prevesti aoristom ili svršenim perfektom.

Aktivni se tvori perfektnom osnovom + odgovarajuća konjugacija.

Pasiv se tvori pomoću PPP u odgovarajućoj deklinaciji te pomoćnim glagolom biti (esse) u prezentu odgovarajuće konjugacije.

PPP se deklinira po prvoj i drugoj deklinaciji.

Akt.	jd.	mn.
1.L	i	imus
2.L	isti	istis
3.L	it	erunt

glg. esse	jd.	mn.
1.L	sum	sumus
2.L	es	estis
3.L	est	sunt

Pluskvamperfekt

Označava pretprošlu radnju te se prevodi pluskvamperfektom.

Aktivni se tvori perfektnom osnovom + odgovarajuća konjugacija.

Pasiv se tvori pomoću PPP u odgovarajućoj deklinaciji te pomoćnim glagolom biti (esse) u perfektu odgovarajuće konjugacije.

PPP se deklinira po prvoj i drugoj deklinaciji.

Akt	jd.	mn.
1.L	eram	eramus
2.L	eras	eratis
3.L	erat	erant

glg. esse	jd.	mn.
1.L	eram	eramus
2.L	eras	eratis
3.L	erat	erant

Futur I.

Predstavlja buduću radnju te se prevodi futurom I.

1. i 2. konjugacija imaju svoje konjugaciju za aktiv i pasiv, a 3. i 4. konjugacija imaju svoju.

Tvori se pomoću prezentske osnove te odgovarajuće konjugacije.

Akt. (1./2.)	jd.	mn.
1.L	bo	bimus
2.L	bis	bitis
3.L	bit	bunt

Akt.(3./4.)	jd.	mn.
1.L	am	emus
2.L	es	etis
3.L	et	ent

Pas.(1./2.)	jd.	mn.
1.L	bor	bimur
2.L	beris	bimini
3.L	bitur	buntur

Pas.(3./4.)	jd.	mn.
1.L	ar	emur
2.L	eris	emini
3.L	etur	entur

Futur II.

Predstavlja predbuduću radnju te se prevodi futurom II.

Aktivni se tvori perfektnom osnovom + odgovarajuća konjugacija.

Pasiv se tvori pomoću PPP u odgovarajućoj deklinaciji te pomoćnim glagolom biti (esse) u futuru odgovarajuće konjugacije.

PPP se deklinira po prvoj i drugoj deklinaciji.

Akt.	jd.	mn.
1.L	ero	erimus
2.L	eris	eritis
3.L	erit	erint

glg. esse	jd.	mn.
1.L	ero	erimus
2.L	eris	eritis
3.L	erit	erunt