Glagoli
Označavaju radnju, stanje i zbivanje te se konjugiraju odnosno mjenjaju po licu i broju kroz razne vrste glagolskih vremena i načina.
Latinski ima 3 glagolskih načina, a to su:
1. Indikativ je načina koji se koristi za izražavanje stvarnosti, činjenica, stanja ili događaja koji se smatraju istinitima
2. Konjugtiv je način koji izražava mogućnost ili namjeru da se radnja glagola izvrši, odn. subjektivnu uvjetovanost radnje
3. Imperativ je način s pomoću kojega se izriče molba, zahtjev ili zapovijed
Svaki glagol ima 3 glagolske osnove, a to su:
1. Prezentska osnova koju dobijemo tako da od infinitiva prezenta aktivnog oduzmemo -re
2. Perfektna osnova koju dobivamo tako da na prezentsku osnovu dodamo -vi ili ( -ui u 2.konjugaciji )
3. Participna osnova (PPP) koju dobivamo kada na prezentsku osnovu dodamo -tum
(ako ima nepravilne osnove, zapisane su u rječniku)
U latinskom jeziku razlikujemo 6 različitih tipova glagolskih vremena:
1. Prezent
2. Imperfekt
3. Perfekt
4. Pluskvamperfekt
5. Futur I.
6. Futur II.
Postoji i 4 tip konjugacija za svako vrijeme i svaka riječ spada u samo jedno od tih tipova.
Svako glagolsko vrijeme indekativa možemo pronaći u dva glagolska stanja: aktivu i pasivu.
U konjugtivu nepostoji futur I., niti futur II., ali sva ostala vremena postoje te ih možemo pronači u oba glagolska stanja.
Postoje glagoli koji neprate uobičajena pravila; to su defektni, deponentni i semideponentni glagoli.
Tipovi konjugacija
1.konjugacija
Prezentska osnova im završava na -a; u prvom licu jednine se ono odbacuje.
Glagoli su gotovo uvijek pravilne tvorbe.
U rječničkom zapisu, redne brojeve čitamo kao infinitiv prezenta aktivnog toga glagola.
Primjer navođenja u rječniku:
voco, 1. - zvati
laudo, 1. - hvaliti
narro, 1. - pripovjedati
2.konjugacija
Prezentska osnova im završava na -e.
Prepoznatljivi su po tome što u prvom licu jednine ne odbacuju -e nego ga zadržavaju
Glagoli su često pravilne tvorbe.
U rječničkom zapisu, redne brojeve čitamo kao infinitiv prezenta aktivnog toga glagola.
Primjer navođenja u rječniku:
moneo, 2. - opominjati
timeo, 2. - bojati se
video, 2. vidi, visum - vidjeti
3.konjugacija
Prezentska osnova im završava na suglasnik.
Glagoli su često nepravilne pravilne tvorbe.
U rječničkom zapisu, redne brojeve čitamo kao infinitiv prezenta aktivnog toga glagola.
Primjer navođenja u rječniku:
dico, 3. -xi, -ctum - reći, govoriti
lego, 3. legi, lectum - čitati, skupljati, brati
bibo, 3. bibi, / - pripovjedati (nema participnu osnovu)
3.konjugacija na -io
Prezentska osnova im završava na -i.
Njihovi oblici su izmješani između 3. i 4. konjugacije.
U rječniku ih lako prepoznati jer po prvoj riječi izgledaju kao da pripadaju 4. konjugaciji, ali uz njih stoji redni broj 3.
Glagoli su često pravilne tvorbe.
U rječničkom zapisu, redne brojeve čitamo kao infinitiv prezenta aktivnog toga glagola.
Primjer navođenja u rječniku:
cupio, 3. - željeti
capio, 3. cepi, captum - osvojiti, zarobiti, uhvatiti
facio, 3. feci, factum - raditi
4.konjugacija
Prezentska osnova im završava na -i.
Glagoli su gotovo uvijek pravilne tvorbe.
U rječničkom zapisu, redne brojeve čitamo kao infinitiv prezenta aktivnog toga glagola.
Primjer navođenja u rječniku:
punio, 4. - kazniti
audio, 4. - slišati
scio, 4. - znati
Indikativi
Prezent
Predstavlja sadašnjost radnje te se prevodi prezentom.
Tvori se prezentskom osnovom + odgovarajućom konjugacijom.
Akt. jd. mn.
1.L o (i)mus
2.L (i)s (i)tis
3.L (i)t (i)(u)nt
Pas. jd. mn.
1.L or (i)mur
2.L (e/i) ris (i)mini
3.L (i)tur (i)(u)ntur
* (i) i (u) su samo u 3. i 4. konjugaciji
* (e) je samo u 3. konjugaciji
Imperfekt
Označuje prošlu nesvršenu radnju te se može prevesti imperfektom ili nesvršenim perfektom.
Tvori se prezentskom osnovom + odgovarajućom konjugacijom.
Akt. jd. mn.
1.L (e)bam (e)bamus
2.L (e)bas (e)batis
3.L (e)bat (e)bant
Pas. jd. mn.
1.L (e)bar (e)bamus
2.L (e)baris (e)bamini
3.L (e)batur (e)bantur
* (e) je samo u 3. i 4. konjugaciji
Perfekt
Označava prošlu svršenu radnju te se može prevesti aoristom ili svršenim perfektom.
Aktivni se tvori perfektnom osnovom + odgovarajuća konjugacija.
Pasiv se tvori pomoću PPP u odgovarajućoj deklinaciji te pomoćnim glagolom biti (esse) u prezentu odgovarajuće konjugacije.
PPP se deklinira po prvoj i drugoj deklinaciji.
Akt. jd. mn.
1.L i imus
2.L isti istis
3.L it erunt
glg. esse jd. mn.
1.L sum sumus
2.L es estis
3.L est sunt
Pluskvamperfekt
Označava pretprošlu radnju te se prevodi pluskvamperfektom.
Aktivni se tvori perfektnom osnovom + odgovarajuća konjugacija.
Pasiv se tvori pomoću PPP u odgovarajućoj deklinaciji te pomoćnim glagolom biti (esse) u perfektu odgovarajuće konjugacije.
PPP se deklinira po prvoj i drugoj deklinaciji.
Akt jd. mn.
1.L eram eramus
2.L eras eratis
3.L erat erant
glg. esse jd. mn.
1.L eram eramus
2.L eras eratis
3.L erat erant
Futur I.
Predstavlja buduću radnju te se prevodi futurom I.
1. i 2. konjugacija imaju svoje konjugaciju za aktiv i pasiv, a 3. i 4. konjugacija imaju svoju.
Tvori se pomoću prezentske osnove te odgovarajuće konjugacije.
Akt. (1./2.) jd. mn.
1.L bo bimus
2.L bis bitis
3.L bit bunt
Akt.(3./4.) jd. mn.
1.L am emus
2.L es etis
3.L et ent
Pas.(1./2.) jd. mn.
1.L bor bimur
2.L beris bimini
3.L bitur buntur
Pas.(3./4.) jd. mn.
1.L ar emur
2.L eris emini
3.L etur entur
Futur II.
Predstavlja predbuduću radnju te se prevodi futurom II.
Aktivni se tvori perfektnom osnovom + odgovarajuća konjugacija.
Pasiv se tvori pomoću PPP u odgovarajućoj deklinaciji te pomoćnim glagolom biti (esse) u futuru odgovarajuće konjugacije.
PPP se deklinira po prvoj i drugoj deklinaciji.
Akt. jd. mn.
1.L ero erimus
2.L eris eritis
3.L erit erint
glg. esse jd. mn.
1.L ero erimus
2.L eris eritis
3.L erit erunt