Imenice
Označavaju bića, stvari i pojave te se dekliniraju odnosno mjenjaju po padežima i broju.
Latinski ima 6 padeža, a to su:
1. Nominativ je najčešće subjekt i u večini slučajeva se može direktno prevesti sa hrvatskim nominativom; u jednini označen N, a u množini n
2. Genitiv najčešće izražava pripadnost, građu i svojstva; u jednini označen G, a u množini g
3. Dativ najčešće ima službu daljeg objekta u rečenici; u jednini označen D, a u množini d
4. Akuzativ najčešće označava da glagolska radnja potpuno obuhvaća neki predmet; u jednini označen A, a u množini a
5. Vokativ se koristi ako se riječ želi koristiti kao doziv; u jednini označen V, a u množini v
6. Albativa postoji mnogo, ali ovim u latinskom padež se izražava udaljavanje, odvajanje, oduzimanje i slični odnosi; u jednini označen Ab, a u množini ab
Svaki padež možemo pronaći u dva broja: jednini i množini.
Ako imenica ima nepravilne oblike, moraju biti zapisani u rječniku.
Postoje tri roda: muški, ženski, srednji.
U latinskom jeziku razlikujemo pet različitih tipova deklinacija.
1. ili a - deklinacija
Većinom su imenice ženskog roda.
U rječniku ih možemo prepoznati jer u se (najčešće) navode sa nominativom jednine, nastavkom genitiva jednine, i oznakom f. / (m. rijetko).
Prvu deklinaciju dekliniramo tako da uzmemo korijen riječi (od nominativa jednine maknemo -a) i dodamo odgovarajući nastavak.
Evo primjer deklinacije pomoću riječi aqua, -ae, f. - voda:
U jednini - aqua, aquae, aquae, aquam, aqua, aquā
U množini - aquae, aquarum, aquis, aquas, aquae, aquis
jd. mn.
N/n a ae
G/g ae arum
D/d ae is
A/a am as
V/v a ae
Ab/ab ā is
2. ili o - deklinacija
Većinom su imenice muškoga, ali mogu biti i srednjega i veoma rijetko ženskoga roda.
U rječniku ih možemo prepoznati jer u se (najčešće) navode sa nominativom jednine, nastavkom genitiva jednine, i oznakom m. / (n. rijeđe).
Postoje tri vrste imenica u trećoj deklinaciji:
1. muškog roda na -us
2. muškog roda na -er
3. srednjeg roda na -um
Drugu deklinaciju muškog roda na -us dekliniramo tako da uzmemo korijen riječi (od nominativa jednine maknemo -us) i dodamo odgovarajući nastavak.
Evo primjer deklinacije pomoću riječi deus, -i, m. - bog:
U jednini - deus, dei, deo, deum, dee, deo
U množini - dei, deorum, deis, deos, dei, deis
Drugu deklinaciju muškog roda na -er dekliniramo tako da uzmemo korijen riječi (od genitiva jednine maknemo -i) i dodamo odgovarajući nastavak.
Evo primjer deklinacije pomoću riječi liber, -bri, m. - knjiga:
U jednini - liber, libri, libro, librum, liber, libro
U množini - libri, librorum, libris, libros, libri, libris
Drugu deklinaciju srednjeg roda na -um dekliniramo tako da uzmemo korijen riječi (od nominativa jednine maknemo -um) i dodamo odgovarajući nastavak.
Evo primjer deklinacije pomoću riječi regnum, -i, n. - kraljevstvo:
U jednini - regnum, regni, regno, regnum, regnum, regno
U množini - regna, regnorum, regnis, regna, regna, regnis
-us jd. mn.
N/n us i
G/g i orum
D/d o is
A/a um os
V/v e i
Ab/ab o is
-er jd. mn.
N/n er i
G/g i orum
D/d o is
A/a um os
V/v -/ i
Ab/ab o is
-us jd. mn.
N/n us a
G/g i orum
D/d o is
A/a um a
V/v um a
Ab/ab o is
* -/ znači da je oblik isti N
3. - deklinacija
Uključuje sve rodove.
Korijen riječi im završava ili na suglasnik (riječi konsonantske osnove) ili na samoglasnik "i" (riječi i-osnove)
Imenice muškog i ženskog roda dekliniraju se pomoću iste tablice deklinacije, dok srednji rod ima svoju
Kako bismo dobili korijen riječi, iz genitiva jednine odbacujemo -is.
Uobičajeni završeci imenica muškog roda u nominativu i genitivu jednine su: -or, -oris; -os, -oris; -o, -onis; -es, -itis; -ex, -icis; -x, -cis; -x, -gis
Uobičajeni završeci imenice ženskog roda obično završavaju na: -io, -ionis; -do, -dinis; -go, -ginis; -as, -atis; -us, -utis; -us, -udis; -x, -cis; -x, -gis
Uobičajeni završeci imenice srednjeg roda najčešće završavaju na:-en, -inis; -us, -eris; -us, -oris
Evo primjer konsonantske deklinacije muškog i žensko roda pomoću riječi timor, -oris, m. - strah:
U jednini - timor, timoris, timori, timorem, timor, timore
U množini - timores, timorum, timoribus, timores, timores, timoribus
Evo primjer konsonantske deklinacije srednjeg roda pomoću riječi caput, -itis, n. - strah:
U jednini - caput, capitis, capiti, caput, caput, timore
U množini - capita, capitum, capitibus, capita, capita, capitibus
m. / f. jd. mn.
N/n -/ es
G/g is (i)um
D/d i ibus
A/a em es
V/v -/ es
Ab/ab e ibus
n. jd. mn.
N/n -/ a / ia
G/g is (i)um
D/d i ibus
A/a -/ a / ia
V/v -/ a / ia
Ab/ab e / i ibus
*jedina je razlika između konsonantske i i-osnovom m. i f. roda je u genitivu množine koji je ovdje -um, a u i-osnovi -ium
*razlika između konskonantske i i-osnove n. roda je ta što u i-osnovi Ab je -i umjesto -e; g je -ium umjesto -um; n, a, v su -ia usjesto -a
* -/ znači da je oblik isti N
4. ili u - deklinacija
Mogu biti sva tri roda, no imenice zenskog roda su rijetke te imaju istu deklinaciju kao imenice muškog rod.
U rječniku ih možemo prepoznati jer u se navode sa nominativom jednine, nastavkom genitiva jednine, i oznakom m. / f. / n. (ovisno o rodu)
Četvrtu deklinaciju muškog i ženskog roda dekliniramo tako da uzmemo korijen riječi (od nominativa jednine maknemo -us) i dodamo odgovarajući nastavak.
Evo primjer deklinacije pomoću riječi cantus, -us, m. - pjesma:
U jednini - cantus, cantus, cantui, cantum, cantus, cantu
U množini - cantus, cantuum, cantibus, cantus, cantus, cantibus
Četvrtu deklinaciju srednjeg roda dekliniramo tako da uzmemo korijen riječi (od nominativa jednine maknemo -u) i dodamo odgovarajući nastavak.
Evo primjer deklinacije pomoću riječi cornu, -us, n. - rog:
U jednini - cornu, cornus, cornu, cornu, cornu, cornu
U množini - cornua, cornuum, cornibus, cornua, cornua, cornibus
m. / f. jd. mn.
N/n us us
G/g us uum
D/d ui ibus
A/a um us
V/v us us
Ab/ab u ibus
n. jd. mn.
N/n us us
G/g us uum
D/d ui ibus
A/a um us
V/v us us
Ab/ab u ibus
5. ili e - deklinacija
Sve su imenice ove deklinacije ženskog roda, osim dies i meridies koje su muškog roda.
Većinom nemaju sve oblike i gotovo sve imaju samo padeže jednine, osim dies i res koji imaju sve obilke.
U rječniku ih možemo prepoznati jer u se navode sa nominativom jednine, nastavkom genitiva jednine, i oznakom f. / (m. rijetko).
Petu deklinaciju dekliniramo tako da uzmemo korijen riječi (od nominativa jednine maknemo -es) i dodamo odgovarajući nastavak.
Evo primjer deklinacije pomoću riječi res, -ei, f. - stvar:
U jednini - res, rei, rei, rem, res, re
U množini - res, rerum, rebus, res, res, rebus
jd. mn.
N/n es es
G/g ei erum
D/d ei ebus
A/a em es
V/v es es
Ab/ab e ebus