Create.lin (Create Linguistic Integration and Navigation)

Imenice

Označavaju bića, stvari i pojave te se dekliniraju odnosno mjenjaju po padežima i broju.

Latinski ima 6 padeža, a to su:

1. Nominativ je najčešće subjekt i u večini slučajeva se može direktno prevesti sa hrvatskim nominativom; u jednini označen N, a u množini n

2. Genitiv najčešće izražava pripadnost, građu i svojstva; u jednini označen G, a u množini g

3. Dativ najčešće ima službu daljeg objekta u rečenici; u jednini označen D, a u množini d

4. Akuzativ najčešće označava da glagolska radnja potpuno obuhvaća neki predmet; u jednini označen A, a u množini a

5. Vokativ se koristi ako se riječ želi koristiti kao doziv; u jednini označen V, a u množini v

6. Albativa postoji mnogo, ali ovim u latinskom padež se izražava udaljavanje, odvajanje, oduzimanje i slični odnosi; u jednini označen Ab, a u množini ab

Svaki padež možemo pronaći u dva broja: jednini i množini.

Ako imenica ima nepravilne oblike, moraju biti zapisani u rječniku.

Postoje tri roda: muški, ženski, srednji.

U latinskom jeziku razlikujemo pet različitih tipova deklinacija.

1. ili a - deklinacija

Većinom su imenice ženskog roda.

U rječniku ih možemo prepoznati jer u se (najčešće) navode sa nominativom jednine, nastavkom genitiva jednine, i oznakom f. / (m. rijetko).

Prvu deklinaciju dekliniramo tako da uzmemo korijen riječi (od nominativa jednine maknemo -a) i dodamo odgovarajući nastavak.

Evo primjer deklinacije pomoću riječi aqua, -ae, f. - voda:

U jednini - aqua, aquae, aquae, aquam, aqua, aquā

U množini - aquae, aquarum, aquis, aquas, aquae, aquis

	jd.	mn.
N/n	a	ae
G/g	ae	arum
D/d	ae	is
A/a	am	as
V/v	a	ae
Ab/ab	ā	is

2. ili o - deklinacija

Većinom su imenice muškoga, ali mogu biti i srednjega i veoma rijetko ženskoga roda.

U rječniku ih možemo prepoznati jer u se (najčešće) navode sa nominativom jednine, nastavkom genitiva jednine, i oznakom m. / (n. rijeđe).

Postoje tri vrste imenica u trećoj deklinaciji:

1. muškog roda na -us

2. muškog roda na -er

3. srednjeg roda na -um

Drugu deklinaciju muškog roda na -us dekliniramo tako da uzmemo korijen riječi (od nominativa jednine maknemo -us) i dodamo odgovarajući nastavak.

Evo primjer deklinacije pomoću riječi deus, -i, m. - bog:

U jednini - deus, dei, deo, deum, dee, deo

U množini - dei, deorum, deis, deos, dei, deis

Drugu deklinaciju muškog roda na -er dekliniramo tako da uzmemo korijen riječi (od genitiva jednine maknemo -i) i dodamo odgovarajući nastavak.

Evo primjer deklinacije pomoću riječi liber, -bri, m. - knjiga:

U jednini - liber, libri, libro, librum, liber, libro

U množini - libri, librorum, libris, libros, libri, libris

Drugu deklinaciju srednjeg roda na -um dekliniramo tako da uzmemo korijen riječi (od nominativa jednine maknemo -um) i dodamo odgovarajući nastavak.

Evo primjer deklinacije pomoću riječi regnum, -i, n. - kraljevstvo:

U jednini - regnum, regni, regno, regnum, regnum, regno

U množini - regna, regnorum, regnis, regna, regna, regnis

-us	jd.	mn.
N/n	us	i
G/g	i	orum
D/d	o	is
A/a	um	os
V/v	e	i
Ab/ab	o	is

-er	jd.	mn.
N/n	er	i
G/g	i	orum
D/d	o	is
A/a	um	os
V/v	-/	i
Ab/ab	o	is

-us	jd.	mn.
N/n	us	a
G/g	i	orum
D/d	o	is
A/a	um	a
V/v	um	a
Ab/ab	o	is

* -/ znači da je oblik isti N

3. - deklinacija

Uključuje sve rodove.

Korijen riječi im završava ili na suglasnik (riječi konsonantske osnove) ili na samoglasnik "i" (riječi i-osnove)

Imenice muškog i ženskog roda dekliniraju se pomoću iste tablice deklinacije, dok srednji rod ima svoju

Kako bismo dobili korijen riječi, iz genitiva jednine odbacujemo -is.

Uobičajeni završeci imenica muškog roda u nominativu i genitivu jednine su: -or, -oris; -os, -oris; -o, -onis; -es, -itis; -ex, -icis; -x, -cis; -x, -gis

Uobičajeni završeci imenice ženskog roda obično završavaju na: -io, -ionis; -do, -dinis; -go, -ginis; -as, -atis; -us, -utis; -us, -udis; -x, -cis; -x, -gis

Uobičajeni završeci imenice srednjeg roda najčešće završavaju na:-en, -inis; -us, -eris; -us, -oris

Evo primjer konsonantske deklinacije muškog i žensko roda pomoću riječi timor, -oris, m. - strah:

U jednini - timor, timoris, timori, timorem, timor, timore

U množini - timores, timorum, timoribus, timores, timores, timoribus

Evo primjer konsonantske deklinacije srednjeg roda pomoću riječi caput, -itis, n. - strah:

U jednini - caput, capitis, capiti, caput, caput, timore

U množini - capita, capitum, capitibus, capita, capita, capitibus

m. / f.	jd.	mn.
N/n	-/	es
G/g	is	(i)um
D/d	i	ibus
A/a	em	es
V/v	-/	es
Ab/ab	e	ibus

n.	jd.	mn.
N/n	-/	a / ia
G/g	is	(i)um
D/d	i	ibus
A/a	-/	a / ia
V/v	-/	a / ia
Ab/ab	e / i	ibus

*jedina je razlika između konsonantske i i-osnovom m. i f. roda je u genitivu množine koji je ovdje -um, a u i-osnovi -ium

*razlika između konskonantske i i-osnove n. roda je ta što u i-osnovi Ab je -i umjesto -e; g je -ium umjesto -um; n, a, v su -ia usjesto -a

* -/ znači da je oblik isti N

4. ili u - deklinacija

Mogu biti sva tri roda, no imenice zenskog roda su rijetke te imaju istu deklinaciju kao imenice muškog rod.

U rječniku ih možemo prepoznati jer u se navode sa nominativom jednine, nastavkom genitiva jednine, i oznakom m. / f. / n. (ovisno o rodu)

Četvrtu deklinaciju muškog i ženskog roda dekliniramo tako da uzmemo korijen riječi (od nominativa jednine maknemo -us) i dodamo odgovarajući nastavak.

Evo primjer deklinacije pomoću riječi cantus, -us, m. - pjesma:

U jednini - cantus, cantus, cantui, cantum, cantus, cantu

U množini - cantus, cantuum, cantibus, cantus, cantus, cantibus

Četvrtu deklinaciju srednjeg roda dekliniramo tako da uzmemo korijen riječi (od nominativa jednine maknemo -u) i dodamo odgovarajući nastavak.

Evo primjer deklinacije pomoću riječi cornu, -us, n. - rog:

U jednini - cornu, cornus, cornu, cornu, cornu, cornu

U množini - cornua, cornuum, cornibus, cornua, cornua, cornibus

m. / f.	jd.	mn.
N/n	us	us
G/g	us	uum
D/d	ui	ibus
A/a	um	us
V/v	us	us
Ab/ab	u	ibus

n.	jd.	mn.
N/n	us	us
G/g	us	uum
D/d	ui	ibus
A/a	um	us
V/v	us	us
Ab/ab	u	ibus

5. ili e - deklinacija

Sve su imenice ove deklinacije ženskog roda, osim dies i meridies koje su muškog roda.

Većinom nemaju sve oblike i gotovo sve imaju samo padeže jednine, osim dies i res koji imaju sve obilke.

U rječniku ih možemo prepoznati jer u se navode sa nominativom jednine, nastavkom genitiva jednine, i oznakom f. / (m. rijetko).

Petu deklinaciju dekliniramo tako da uzmemo korijen riječi (od nominativa jednine maknemo -es) i dodamo odgovarajući nastavak.

Evo primjer deklinacije pomoću riječi res, -ei, f. - stvar:

U jednini - res, rei, rei, rem, res, re

U množini - res, rerum, rebus, res, res, rebus

	jd.	mn.
N/n	es	es
G/g	ei	erum
D/d	ei	ebus
A/a	em	es
V/v	es	es
Ab/ab	e	ebus