Atelier Meštrović dio je Muzeja Ivana Meštrovića zajedno sa Galerijom Meštrović Kašteletom-Crikvine u Splitu te Crkvom Presvetog Otkupitelja u Otavicama. Dio je ostavštine najvećeg hrvatskog kipara svjetske reputacije, Ivana Meštrovića.
Zbirka je smještena u obiteljskoj kući u kojoj je Meštrović živio od 1922. do 1942. godine. Objekt je sagrađen u 17. st. te adaptiran u reprezentativan atelier i obiteljsku kuću. Umjetnik je kuću zajedno sa 300 skulptura u kamenu, bronci, drvu i sadri, crtežima, litografijama i primjercima pokućstva izrađenim prema vlastitim nacrtima poklonio Hrvatskoj.
U Atelieru se čuva bogata umjetnikova foto-dokumentacija te osobna arhiva, ali i djela drugih autora, vezana uz djelo i osobu I. Meštrovića. Stalni postav izložen je u autentičnom ambijentu, s radovima I. Meštrovića, nastalim do 1942. godine.
Galerija Meštrović, muzejska ustanova utemeljena 1952. godine u palači Ivana Meštrovića koja je građena za stambeno-radne potrebe od 1931. do 1936. godine. Aktom darivanja kojim je Ivan Meštrović 31. siječnja 1952. poklonio hrvatskom narodu četiri svoja objekta i 132 umjetnička djela, koja su ušla u sastav svakog pojedinog objekta, stvoreni su preduvjeti formiranja Galerije Meštrović kao muzejske ustanove.
U Galeriji se nalaze umjetnikova remek-djela izvedena u mramoru (Psiha, 1927.; Kontemplacija, 1924.), bronci (Daleki akordi, 1918.; Kiklop, 1933.; Perzefona, 1946.; Gospa s djetetom, 1917.; Job, 1946.), drvu (Žalosni anđeli i Veseli anđeli, 1916.) i gipsu (Rimska Pietà, 1943.), kojima su obuhvaćena sva razdoblja umjetnikova bogatog stvaralaštva do 1946. godine.
Fundus galerije čine ukupno 192 skulpture, 583 crteža, 4 slike, 291 arhitektonski nacrt iz razdoblja 1898. – 1961. godine.
Crkva Presvetog Otkupitelja (zapravo grobnica - mauzolej) posljednje je počivalište velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, kao i najbližih članova njegove obitelji: majke Marte, oca Mate, braće Marka i Petra, sina Tvrtka i supruge Olge. Za njezinu izgradnju (1926.-1930.) odabrao je Paraćevu glavicu, brežuljak na sjeverozapadnome dijelu Petrova polja koji katastarski pripada selu Ružić, a udaljen je samo desetak minuta hoda od kuće obitelji Meštrović u Otavicama.
Zakonom o zaštiti spomenika kulture (kao nepokretni spomenik kulture) zaštićena je od 1967. godine.
1955. godine u rujnu na poziv velečasnog Hesburgha odlazi na Sveučilište Notre Dame u South Bendu, država Indiana, kao direktor odjela za umjetnost.
1956. dobio je Zlatnu medalju za životni rad od Američke akademije znanosti i umjetnosti.
Nekoliko mjeseci nakon smrti sina Tvrtka Ivan Meštrović umro je u svojoj 79. godini života, u gradu South Bendu.