Priključimo li međusobno izolirane pločaste elektrode na izvor,
na njima će se pod utjecajem napona izvora razdvojiti jednake količine naboja suprotnog predznaka,
koji će u izolatoru među pločama stvoriti električno polje.
Odspojimo li potom elektrode izvora,
razdvojeni naboj ostat će i dalje na pločama vezani međusobno električnom silom,
a odvojeni dielektrikom u kojem stvaraju električno polje.
Na taj način, u ovom sustavu vodljivih elektroda
razdvojenih izolatorom, može se pohraniti električni naboj.
Količina pohranjenoog naboja Q pritom je razmjerna naponu U između elektroda.
\[Q \sim U \]
To znači da je za određeni sustav elektroda (i vrstu izolatora)
stalan omjer između pohranjenog naboja Q i napona U među elektrodama.
Taj omjer naziva se električni kapacitet sustava. Oznaka kapaciteta
je C, a jedinica je farad (F)
\[C = {Q \over U} \qquad [C]={As \over V} = F\]
Sustav vodljivih tijela ima kapacitet od 1 F,
ako uz napon od 1 V može pohraniti naboj od 1 As.
U stvarnosti su kapaciteti mnogistruko manji od 1 F,
do reda veličine nF (10-9F) i pF (10-12F).
Dovede li se na kondenzator kapaciteta C izmjenični napon,
zbog stalne promjene polariteta napona, kondenzator se naizmjenično nabija i izbija.
Kako naboji pritom struje naizmjenično na ploče kondenzatora i s njih,
kroz kapacitet kao da teče izmjenična struja.
Uz sinusoidni napon, u krugu s kapacitetom C i struja je sinusoidnog
oblika i jednake frekvencije.
Amplituda (vršna vrijednost) struje Im pritom je
razmjerna amplitudi napona Um, kružnoj frekvenciji ω
i kapacitetu kondenzatora C, tako da je
\[I_m = ω \cdot C \cdot U\]
Omjer amplituda napona i struje ovdje određuje otpor koji kapacitet
predstavlja izmjeničnoj struji. Taj se otpor naziva kapacitivni otpor
i označava s XC.
\[{U_m \over I_m} = {U \over I} = {1 \over ω \cdot C} = X_C\]
Umnožak struje i napona na kapacitetu daje sinusoidu
trenutačne snage čija je srednja vrijednost, tj.
radna snaga jednaka nuli (slika).
Umnožak efektivnih vrijednosti struje i napona, tj.
snaga na kapacitetu stoga se (za razliku od radne
snage) naziva jalova snaga i označava s \(Q_C\).
$$ Q_C = U \cdot I = \frac{U^2}{X_C} = I^2 \cdot X_C $$
Spoj dvaju kondenzatora u kojem naboj iz izvora može doći samo na vanjske ploče spoja, dok su unutarnje ploče od izvora odvojene izolatorom.
Kako se međutim unutarnje ploče nalaze u polju nabijenih vanjskih ploča, na njima se influencijom razdvaja naboj i to upravo tolikog iznosa koliki je naboj vanjskih ploča.
Rezultat toga je da su oba kondenzatora nabijena i to jednakim količinama naboja.
Međusobno jednaki naboji Q1 i Q2 ovako spojenih kondenzatora jednaki su ujedno i ukupnom naboju Q koji je izvor razdvojio na cijelom spoju, tj.
\[{Q_1}={Q_2}={Q}\]
Ovakav spoj gdje je ukupni naboj spoja jednak naboju svakog pojedinog kondenzatora naziva se serijski spoj kondenzatora.
Prema Kirchhoffovom zakonu za napone, u serijskom spoju ukupni napon na spoju Uuk jednak je zbroju napona pojedinih kondenzatora, U1 i U2
\[{U_{uk}}={U_1}+{U_2}\]
Uvrste li se ovi naponi izraženi pomoću naboja i kapaciteta (gdje je Cuk ukupni kapacitet spoja)
\[U_{uk} = {Q \over C_{uk}} \qquad U_1 = {Q \over C_1} \qquad U_2 = {Q \over C_2}\]
dobiva se sljedeća jednadžba
\[{Q \over C_{uk}} = {Q \over C_1} + {Q \over C_2} \]
koja (djeljenjem s Q) daje izraz za ukupni kapacitet Cuk serijskog soja dvaju kondenzatora
\[{1 \over C_{uk}} = {1 \over C_1} + {1 \over C_2} \quad tj. \quad C_{uk} = {{C_1 \cdot C_2} \over {C_1 + C_2}} \]
Općenito za serijski spoj n kondenzatora vrijedi
\[{1 \over C_{uk}} = {1 \over C_1} + {1 \over C_2} + ... + {1 \over C_n} \]
U serijskom spoju, recipročna vrijednost ukupnog kapaciteta jednaka je zbroju recipročnih vrijednosti pojedinih kapaciteta.
Kondenzatori na slici spojeni su tako da imaju isti napon, koji je jednak ukupnom naponu spoja \[{U_1}={U_2}={U}\]