Pod utjecajem kineske umjetnosti već u 8. stoljeću Japan je razvio narativnu kulturu koju je kombinirao s umjetnošću. Tako su budistički svećenici iz Azije širili svoja vjerovanja pomoću slikovitih zapisa ili svitaka zvanih "emakimono". Zapise su karakterizirali prikazi ljudi, životinja i religioznih pojava ili likova u seriji prikaza koje su prepričavale priču. Karikature su pažljivo iscrtane tušem uz blage nanose boje, a tekst je sveden na minimum, samo kako bi objasnio što se događa na slikama. Najpoznatiji je prikazan na slici, Genji Monogatari.

Početkom 12.stoljeća budistički svećenik Toba stvara svitke satirične tematike slikane tušem. Njegov svitak "životinjski spisi" prikazuju različite životinje koji oponašaju budističke svećenike. Spis je narativan i pun komičnih slika pod utjecajem kineske umjetnosti na kojem se nalaze antropomorfizirane životinje i religiozne teme. Ti satirični prikazi uskoro su se počeli nazivati toba-e po spomenutom svećeniku te su najstariji primjer japanske narativne umjetnosti koja formira kontinuitet priče s minimalno teksta. Toba-e se ponovno pojavio u 18.stoljeću gdje se prodavao u obliku ilustracijskih knjiga pod nazivom ehon.

Karikatura je oduvijek predstavljala bitan dio japanske umjetnosti te je vrlo često prakticirana, osobito u vrijeme Edo perioda kada je drvorez postao popularan način izrade umjetnina među koje spadaju i radovi zvani ukiyo-e ili tako zvane "slike plutajućeg svijeta". Ukiyo-e razvio se kao potreba društva za jeftinom zabavom, a njegove ilustracije bile su većinom monokromatični prikazi svakidašnjeg života ljudi. Ukiyo-e radovi prožimaju se humorom i zaigranošću sa prikazima fantasičnih elemenata, prolaznosti života i erotikom. Prikaz pripadnika shogunata u satiričnim i možda čak neprimjerenim situacijama su doveli do cenzure i ukidanja ukiyo-e radova.

Pošto je potražnja za kompleksnijim pričama sve više rasla od sve obrazovanije publike, tijekom Edo perioda razvio se još jedan oblik umjetnosti. Kibyoshi ili "žute knjige" koje ime duguju svojim žutim koricama, popularan je oblik narativne umjetnosti svog doba sa detaljnim, kompleksnim i dugotrajnim pričama koje su originalno bile izdane u više svezaka te masovno izdavane. Satirične karikature većinom su prikazivale urbane teme građana i kritizirale vlast zbog čega su na kraju i ukinute.

Početkom 20.stoljeća Japanac Japanski strip dugo je bio pod utjecajem zapadnjačkog stila, posebice američkog, sa političkim temama i satiričnim kritiziranjem vlasti i društva. Takav prikaz vlasti dovodio je do sve češćih cenzura zbog čega su se umjetnici sve više okretali dječjem stripu. Tijekom rata, japanski strip preuzima ulogu ratne propagande, no nakon poraza, strip postaje luksuz što dovodi do kulture iznajmljivanja mange. Ubrzo se manga počela smatrati medijem prikladnim za sve uzraste. 1914. u Japanu su predstavljeni američki i europski crtani filmovi, nadahnjujući japanske stvaraoce. Prve animirane kratke filmove napravile su tri vodeće osobe u industriji; Ōten Shimokawa, Jun'ichi Kōuchi i Seitaro Kitayama. Međutim, radovi ovih pionira uništeni su nakon Velikog potresa Kanto 1923. Preživjelo je malo cjelovitih animacija nastalih tijekom početaka japanske animacije. Prvi anime koji je proizveden u Japanu, Namakura Gatana (Tupi mač), napravljen je 1917. godine, a potvrđeno je da je Dekobō Shingachō: Meian no Shippai također nastao negdje tijekom veljače 1917.

Potres u Tokiju 1923. godine negativno je utjecao na razvoj animacije i digitalizacije Japana. Strani su filmovi ostvarivali zaradu u inozemstvu, a prodavali su se i na japanskom tržištu. Japanski animatori tako su morali raditi jeftino, u malim tvrtkama sa samo nekolicinom zaposlenih, što je tada otežavalo kvalitetno nadmetanje sa stranom proizvodnjom koju su promovirale mnogo veće tvrtke. Do sredine 1930-ih, japanska se animacija uglavnom koristila izrezanom animacijom, što je rezultiralo animacijom koja bi se mogla činiti izvedenom, ravnom (kretanje naprijed i natrag je bilo teško), i bez detalja. Animatori kao što su Kenzo Masaoka i Mitsuyo Seo pokušali su japansku animaciju dovesti na razinu stranih djela. Masaoka je stvorio prvi talkie anime "Chikara za Onna no Yo no Naka", objavljen 1933. godine i prvi anime izrađen u potpunosti koristeći cel animaciju, "The Dance of the Chagamas" (1934). Seo je prvi koristio multiplane kameru u Ari-chanu 1941. godine. Takve je inovacije, međutim, bilo teško podržati komercijalno. U to vrijeme cenzura i školski propisi obeshrabrivali su gledanje filmova od strane djece, pa je Monbusho (Ministarstvo obrazovanja) podržavao i poticao anime s obrazovnom vrijednosti. Animacija je pronašla mjesto u školskoj, političkoj i industrijskoj upotrebi.

Tridesetih godina 20. stoljeća japanska je vlada započela s provođenjem kulturnog nacionalizma, što također dovodi do stroge cenzure i kontrole objavljenih medija. Mnogi animatori su pozvani da proizvode animacije koje su ojačale japanski duh i nacionalnu pripadnost. Neki su se filmovi prikazivali u kinodvoranama, posebno nakon što je Zakon o filmu iz 1939. promovirao dokumentarne i druge obrazovne filmove. Takva podrška pomogla je potaknuti industriju, jer su se veće tvrtke osnivale spajanjem i potaknule velike studije da počnu proizvoditi animaciju. No, ratna reorganizacija industrije spojila je igrane filmske studije u tri velike tvrtke. Tijekom Drugog svjetskog rata Japanska carska vojska naručila je više animiranih filmova, koji prikazuju lukave, brze Japance koji pobjeđuju protiv neprijateljskih snaga. To je uključivalo filmove kao što su "Momotarō-ovi Božanski morski ratnici" koji su se fokusirali na japansku okupaciju Azije.

Šezdesetih godina počeo se formirati jedinstveni stil japanskog animea s velikim očima, velikim ustima i velikim glavama. Prvi anime film koji je emitiran bio je Moving pictures 1960. godine. 1961. premijera je prve japanske animirane televizijske serije Instant History, iako se nije sastojala u potpunosti od animacije. Astro Boy, koju je stvorio Osamu tezuka, premijerno je prikazana na Fuji TV 1. siječnja 1963. Postao je prvi anime koji se široko prikazuje zapadnoj publici, posebno onima u Sjedinjenim Državama. Astro Boy je imao snažan utjecaj na ostale anime u 1960-ima, i praćen je velikim brojem animea o robotima ili svemiru. Šezdesete godine donijele su anime i na televiziju i u Ameriku. Dugotrajni Sazae-san anime također je započeo 1969. godine i nastavlja se danas s preko 6.500 emitiranih epizoda od 2014.

Tijekom 1970-ih japansko se filmsko tržište smanjilo zbog konkurencije televizije. Mnogi mladi animatori bili su gurnuti na mjesto redatelja, što je omogućilo širok spektar eksperimentiranja. Jedna od najranijih uspješnih televizijskih produkcija ranih 1970-ih bila je Tomorrow's Joe (1970), boksački anime. Sljedeći primjer ovog eksperimentiranja je televizijska serija Isai Takahata iz 1974, Heidi, djevojka iz Alpa. Ova je emisija prvotno bila teško prodati jer je bila realistična drama namijenjena djeci, a većina TV mreža smatrala je da djeci treba nešto više fantastično. Heidi je postigla međunarodni uspjeh, popularna u mnogim europskim zemljama, a toliko uspješna u Japanu da su Hayao Miyazaki i Takahata omogućili pokretanje niza animea utemeljenih na književnosti. U tom je razdoblju japanska animacija dospjela u kontinentalnu Europu djelima usmjerenima djeci, a najizraženiji su primjeri spomenuta Heidi, te Barbapapa i Vicky Vikinzi. Italija, Španjolska i Francuska povećale su interes za japansku proizvodnju, a sedamdesetih je na američkoj televiziji prikazivana cenzurirana japanska animacija. U to je vrijeme nastao još jedan žanr poznat kao mecha. Rani radovi uključuju Mazinger Z (1972–1974), Science Ninja Team Gatchaman (1972–1974), Svemirski bojni brod Yamato (1974–75) i Mobile Suit Gundam (1979–80). Za razliku od emisija usmjerenih na akciju, emisije za žensku publiku poput Candy Candy i Versajske ruže (The Rose of Versailles) stekle su veliku popularnost na japanskoj televiziji, a i u drugim dijelovima svijeta. Do 1978. godine na televiziji se emitiralo preko pedeset emisija.

Osamdesetih je anime počeo prolaziti kroz "vizualnu obnovu kvalitete" zahvaljujući novim redateljima poput Hayaoa Miyazakija, koji je 1985. godine osnovao Studio Ghibli. Pomak prema svemirskim temama postao je izraženiji komercijalnim uspjehom Ratova zvijezda (1977). Subkultura u Japanu, čiji su se članovi kasnije nazvali otaku, počela se razvijati oko animacijskih časopisa kao što su Animage i Newtype. Subtaktura otaku postala je izraženija adaptacijom popularne mange Rumiko Takahashi Urusei Yatsura (1981). Film Nausicaä iz doline vjetra bio je jedan od najutjecajnijih animea ikad i pomogao je početku popularizacije Studija Ghibli. Uspjeh Dragon Ball-a (1986.) predstavio je žanr borilačkih vještina i postao nevjerojatno utjecajan u japanskoj industriji animacije, uključujući YuYu Hakusho (1990), One Piece (1999), Naruto (2002) i One Punch Man (2015). Osamdesetih se također dogodilo spajanje animea s video igrama. Sportski anime, kao što je danas poznat, debitirao je 1983. godine anime adaptacijom nogometne mange Captain Tsubasa, koji je postao prvi svjetski uspješni sportski anime. Krajem 1980-ih vidio se sve veći broj visokobudžetnih i eksperimentalnih filmova. 1985. Toshio Suzuki pomogao je u financiranju Oshiijevog eksperimentalnog filma Angel's Egg (1985). Kazališna izdanja postala su ambicioznija, svaki je film pokušavao nadmašiti ili potrošiti svoje prethodnike, uzimajući tragove iz popularnog i kritičkog uspjeha Nausicaä. Noć na galaktičkoj željeznici (1985.), Tale of Genji (1986.) i Grave of the Fireflies (1988.) bili su ambiciozni filmovi temeljeni na važnim književnim djelima u Japanu. Ovo će razdoblje raskošnog proračunavanja i eksperimentiranja dosegnuti vrhunac s dvije najskuplje anime filmske produkcije ikad: Royal Space Force: The Wings of Honneamise (1987) i Akira (1988). Kiki's Delivery Service (1989.) studija Ghibli bio je film s najvećom zaradom 1989. godine, a na blagajnama je zaradio preko 40 milijuna dolara. Unatoč komercijalnom neuspjehu Akire u Japanu, sa sobom je donio mnogo veću međunarodnu bazu obožavatelja animea. Kada je prikazan u inozemstvu, film je postao kultni hit i na kraju simbol medija za Zapada.

1995. Hideaki Anno napisao je i režirao kontroverzni anime Neon Genesis Evangelion. Ova emisija postala je popularna u Japanu, a ostatu svijeta postala je poznata zahvaljujući pažnji glavnih medija. Dostegao je vrhunac uspješnim, ali kontroverznim filmom The End of Evangelion koji je 1997. zaradio preko 10 milijuna dolara. Mnogo nasilnih i neprimjerenih scena u Evangelionu uzrokovalo je da TV Tokyo pojača cenzuru. Kao rezultat toga, kada je Cowboy Bebop prvi put emitiran 1998. godine, prikazan je u velikoj mjeri i emitirano je samo pola epizoda, no stekao je veliku popularnost u Japanu i izvan njega. Evangelion je započeo niz takozvanih "post-Evangelion" ili "organskih" emisija. Većinom su bile tema robota s nekom vrstom religiozne ili složene radnje. Tu spadaju RahXephon, Brain Powerd i Gasaraki. Također je potaknuo eksperimentalne animee, pogotovo one s post-apokaliptičkom i cyberpunk tematikom. Počevši od Serial Experiments Lain (1998), pokret se nastavio u 2000-tima. Od eksperimentalni anime filmova ističu se surealni kratkometražni film Cat Soup i cyberpunk triler Ghost in the Shell (1995), koji je imao snažan utjecaj na The Matrix. Ghost in the Shell, zajedno s Evangelionom i Cowboy Bebop pomogao je povećanju svijesti o animeu na međunarodnim tržištima. 1997. godine 3D prikaz je korišten u izradbi princeze Mononoke, najskupljeg anime filma u to vrijeme, čija je cijena bila 20 milijuna dolara. 1997. bila je i godina Satoshija Kona, čiji je psihološki triler Perfect Blue pojačao svijest o opasnostima na internetu te osvojio nagrade za najbolji film i najbolju animaciju na Montrealskom festivalu Fantasia te portugalskom Filmskom festivalu Fantasporto. Do 1998. godine na televiziji u Japanu emitirano je preko sto anime emisija, uključujući i popularnu seriju temeljenu na Pokémon video igrama. Ostale anime serije iz 1990-ih koje su postigle međunarodni uspjeh bile su Dragon Ball Z, Sailor Moon i Digimon. Dragon Ball Z i Sailor Moon sinkronizirani su na više od desetak jezika širom svijeta. Veliki uspjeh dostegao je i One Piece, baziran na najprodavanijoj mangi svih vremena. Popularizacija animea i napredak interneta i digitalizacije dovodi i do popularizacije mange u digitalnom i analognom obliku.

Broj anime produkcija počeo je opadati nakon što je dosegao vrhunac 2006. zbog alternativnih oblika zabave i manjeg prihoda od oglasa itd, a TV Tokio je ostao jedan od malobrojnih kanala koji emitiraju anime emisije. Unatoč tome, anime je počeo ulaziti u američke domove kao nikada prije, s obožavateljima koji su uz pomoć interneta imali olakšani pristup japanskim originalima. Žanr robota koji je "umro"" tijekom 1990-ih, oživljen je početkom 2000-ih emisijama poput FLCL (2000), Eureka Seven (2005) ), Code Geass: Lelouch of the Rebellion (2006.), Mobile Suit Gundam 00 (2007.) i Macross Frontier (2008.). Eksperimentalni anime trend koji je popularizirao Serial Experiments Lain nastavio se i djelima kao što su Boogiepop Phantom (2000.), Texhnolyze (2003.), Paranoia Agent (2004.), Gantz (2004.) i Ergo Proxy (2006.). Mnoge su emisije prilagođene mangama i tzv. "light novels", uključujući popularne naslove poput Yu-Gi-Oh! (2000), Inuyasha (2000), Naruto i Naruto Shippuden (2002 i 2007), Fullmetal Alchemist i njegova adaptacija mange Fullmetal Alchemist: Brotherhood (2003 i 2009), Monster (2004), Bleach (2004), Rozen Maiden (2005.), Death Note (2006.), Lucky Star (2007.), Toradora! (2008.), K-On! (2009), Bakemonogatari (2009) i Fairy Tail (2009); ove emisije obično traju nekoliko godina i postižu velike baze obožavatelja. 2000-te obilježile su naglasak na otaku supkulturi. Značajna kritika otaku subkulture nalazi se u animeu iz 2006. godine Welcome to the NHK (Dobrodošli u NHK), u kojem je glavni junak Hikikomori masovno istražuje učinke i posljedice različitih japanskih subkultura. Oživljavanje starijih animea vidimo u djelima poput Dragon Ball Z Kai (2009), Rebuild of Evangelion tetralogy (2007–), nove adaptacije mange Masamune Shirow Appleseed XIII (2011) i Ghost in the Shell: Arise (2013– 2016.). Desetljeće je također osvijetlilo visokobudžetne dugometražne anime filmove, poput Millennium Actress (2001.), Metropolis (2001.), Appleseed (2001.), Paprika (2006.), a najskuplji od svih bio je Steamboy (2004.) - 26 milijuna dolara. Spirited Away, produkcija Studija Ghibli 2003. godine na 75. dodjeli Oscara osvojila je Oskarovu nagradu za najbolji animirani film te time opečatila povijest Japana. Također je postao anime film s najvećom zaradom, sa svjetskom blagajnom od 274 milijuna američkih dolara. Također se pojavila animacija pod utjecajem animea, kao Avatar: The Last Airbender i njegov nastavak Legenda o Korri, Code Lyoko, Ben 10, Samurai Jack, RWBY i Teen Titans. Do 2004. godine preko dvije stotine anime emisija emitirano je na televiziji. Širenjem interneta mange postaju masovno digitalizirane, lako pristupljive na raznim forumima te lakše nabavljive u analognom obliku te čitane diljem svijeta. Poznatija manga djela čitana internacionalno u 2000-tima su Kimi Ni Todoke, Oyasumi Punpun, Bleach, Berserk, Nodame Kantabile, Nana, Kingdom, Gintama, Fairy Tail, Attack on Titan i Fullmetal Alchemist.

Osim emitiranja ili ponovnog emitiranja prethodno objavljenog sinkroniziranog animea, emitiraju se engleska sinkronizirana izdanja za razne anime; Durarara !! (2010), Deadman Wonderland (2011), Hunter x Hunter (2011), Sword Art Online (2012), JoJo's Bizarre Adventure (2012), Attack on Titan (2013), Kill la Kill (2013), Space Dandy (2014) , Akame ga Kill! (2014), Parasyte (2014), One-Punch Man (2015) Dragon Ball Super (2015), Boruto: Naruto Next Generations (2017) i Demon Slayer: Kimetsu no Yaiba (2019). 3. kolovoza 2014. objavljeno je da Studio Ghibli "privremeno zaustavlja proizvodnju" nakon izlaska filma When Marnie Was There (2014.). 2011. godine Puella Magi Madoka Magica emitirana je u Japanu te dosegla velik internacionalni uspjeh svojim iskakanjem iz redovne tematike namijenjene djevojkama. Zapadne streaming usluge poput Netflixa i Amazon Prime sve se više uključuju u proizvodnju i 2015. godine na televiziji je emitiran rekordni rekord od tristo četrdeset anime serija. Demon Slayer: Kimetsu no Yaiba the Movie: Beskrajni vlak postao je japanski film s najvećom zaradom i jedan od svjetski najfinijih filmova 2020. Također je postao najbrže zarađujuć film u japanskoj kinematografiji jer je u 10 dana zaradio 10 milijardi jena (95,3 milijuna američkih dolara). Od mange u 2010-tima ističu se Chainsaw Man, Tokyo Ghoul, Haikyuu!!, Seven deadly sins, My hero academia itd. Veliku popularnost zbog medija također je stekla korejanska manhwa Killing Stalking.