Ekologija je prirodna znanost koja proučava odnose među živim organizmima, kao i njihov utjecaj na okoliš u kojem obitavaju, te utjecaj tog okoliša na njih. Iako se razvila kao grana biologije, ekologija se, osim onih iz biologije, koristi i saznanjima iz kemije, fizike, matematike, te brojnih drugih prirodnih znanosti.
Ovaj se pojam često nepravilno koristi pri opisivanju aktivnosti vezanih uz zaštitu prirode. Ekologija nije zaštita prirode, ali se njena saznanja koriste pri zaštiti prirode, kao i saznanja iz drugih prirodnih znanosti i matematike.
Marikultura je dio akvakulture i odnosi se na umjetan uzgoj morskih organizama u moru ili bočatoj vodi, osobito riba i školjkaša u posebnim kavezima, bazenima i na konopcima, stupovima i košarama. Može biti piscikultura (uzgoj riba), konkilikultura (uzgoj jestivih morskih školjkaša, osobito kamenica (ostreikultura), bisernica (perlikultura) i dagnji (mitilikultura), krustacikultura (uzgoj rakova)... Marikultura zahtjeva mirne, čiste lokacije udaljene od turističkih i lučkih središta i time je direktna kompeticija turizmu. Nakon inkubacije, morska riba u mrijestilištu provede 3-4 mjeseca, i više. Za to vrijeme potrebno je osigurati optimalne uvjete, to su kvaliteta i količina morske vode, temperatura, opskrba umjetnom hranom.
Marikultura je i sve će više postati važan proizvođač vodene hrane u obalnim područjima, kao i izvor zaposlenja i prihoda za mnoge obalne zajednice. Dobro planirana i vođena marikultura također može pozitivno pridonijeti cjelovitosti obalnog okoliša. Međutim, budući razvoj marikulture dogodit će se, u mnogim područjima, uz sve veći pritisak na obalne resurse uzrokovan porastom populacije i sve većom konkurencijom za resurse. Stoga će biti potrebna značajna pozornost za poboljšanje upravljanja okolišem. u akvakulturi kroz ekološki prihvatljivu tehnologiju i bolje upravljanje, podržano učinkovitom politikom i strategijama planiranja i zakonodavstvom.
Uz spomenuti uzgoj kvalitetne bijele ribe, posljednje desteljeće obilježeno je velikom proizvodnjom tune, koja se lovi, a potom dohranjuje u kavezima. Gotovo cijela proizvodnja plasira se na japansko tržište (70% izvoza ribe iz Hrvatske ide u Japan). Početna proizvodnja (dohrana) tuna u Hrvatskoj pokrenuta je u zadarskom akvatoriju zahvaljujući inicijativi kaljskih ribara, koji su tu tehnologiju prenijeli s Pacifika. Osim ribe, u hrvatskom dijelu Jadrana love se i uzgajaju i drugi morski organizimi, posebno posebno školjke. Najveća uzgajališta školjki (dagnji i kamenica) nalaze se,u Limskoj drazi, Šibenskom zaljevu te u Malostonskom zaljevu. U uzgoju bijele ribe dominiraju lubin (Dicentrarchus labrax) i komarča (Sparus aurata) i to u količinama od oko 4.000 tona godišnje.
| Godina | Bijela riba | Plava riba | Školjkaši |
|---|---|---|---|
| 2012 | 4 650 | 1 907 | 3 150 |
| 2015 | 8 634 | 2 603 | 798 |
| 2017 | 10 699 | 2 162 | 982 |
| 2020 | 14 534 | 3 323 | 510 |