Jadransko more, kao uostalom ni jedno drugo more, nije izolirani sustav pa se pritisci koji djeluju na svjetska mora u većem ili manjem opsegu i jačini pojavljuju i u Jadranu.
S obzirom da je Jadran poluzatvoreno i plitko more utoliko je povećan rizik od ozbiljnih i trajnih posljedica koje imaju intenzivne ljudske aktivnosti poput turizma, ribarstva, pomorskog prometa, marikulture, eksploatacije ugljikovodika, itd…
Štoviše, zaštita i očuvanje svih prirodnih vrijednosti Republike Hrvatske i pravo na zdrav okoliš svih njenih građana zajamčeni su Ustavom, a zaštitu mora i morskog okoliša pod jurisdikcijom RH određuje cijeli niz međunarodnih konvencija. Tako iako deklarativno svakako postoji izražena svijest o nužnosti zaštite i očuvanja Jadranskog mora, provedba zakona koji reguliraju zaštitu mora je često neučinkovita.
Istraživanje “Historical changes of the Mediterranean Sea ecosystem: modelling the role and impact of primary productivity and fisheries changes over time”, provela je grupa znanstvenika: Chiara Piroddi, Marta Coll, Camino Liquete, Diego Macias, Krista Greer, Joe Buszowski, Jeroen Steenbeek, Roberto Danovaro i Villy Christensen. Oni ističu kako je Sredozemno more nakon stoljeća iskorištavanja sada pravi kandidat za konkretne i odlučne mjere kojima bi se zaustavio daljnji pad ribljih stokova te uspostavilo održivo korištenje morskih resursa. I analiza provedena od strane europskog Odbora za ribarstvo (STECF), pokazala je kako se 93% od procijenjenog ribljeg fonda trenutno pretjerano izlovljava. Prema prošle godine objavljenim podacima od 23 procijenjena riblja fonda u Sredozemlju gotovo sve vrste pokazuju znakove prekomjernog izlova, a znanstvenici su kao najugroženiji istaknuli oslić, kojeg se izlovljava po stopi između četiri i dvanaest puta većoj od prirodnog prirasta.
