Društvo se općenito mijenja iz informacijskog društva u društvo znanja
te iz njega u društvo „sveprisutnog znanja”.
U društvu „sveprisutnog znanja” uloga pametnih i autonomnih strojeva bit će ključno pitanje za kreatore politike.
Pažnja će se morati usmjeriti na „tehnološke valove” poput digitalizacije, informacijske i komunikacijske tehnologije i robotike, ključnih elemenata u razvoju ovog novog društva sveprisutnog znanja.
Strategija Europske unije za robotiku 2020 na sljedeći način opisuje trenutačna zbivanja:

„Robotička će tehnologija postati dominantna u nadolazećem desetljeću.
Utjecat će na svaki aspekt života na poslu i kod kuće.
Robotika može promijeniti živote i radnu praksu, poboljšati učinkovitost i razinu sigurnosti,
pružiti višu razinu usluge te stvoriti radna mjesta.
Njezin će utjecaj s vremenom rasti, kao i interakcija između robota i ljudi.”

U današnje vrijeme roboti imaju izuzetne sposobnosti i robusnost te će robotika i umjetna inteligencija imati velike posljedice u raznim sektorima, poput vojne industrije, sigurnosnih službi, zdravstva, prijevoza i logistike, službe za korisnike i održavanja doma.
U području uslužne robotike nedavna su zbivanja u medicinskoj i osobnoj zdravstvenoj zaštiti bila značajna, a nije daleko ni još viši stupanj autonomije i složenosti sustava,
zajedno s primjenama koje će biti više usmjerene na ljude.

U sveprisutnom će svijetu, kao i sada, ljudi komunicirati jedni s drugima (čovjek-čovjek) i strojevi s ljudima (čovjek-stroj),
no strojevi (uključujući i robote) će također komunicirati jedni s drugima (stroj-stroj).
Očekuje se da će broj uređaja uključenih u komunikaciju između strojeva eksponencijalno rasti sve do 2020. godine, kad će broj „pametnih predmeta” koji mogu međusobno razgovarati i raditi zajedno s ljudima doseći približno 50 milijardi.

U budućnosti će napredak u robotici dovesti do razvoja partnera, pomoćnika, robota u kućanstvu, robota u zdravstvu, robota u građevinarstvu, robota ljubimaca, teleprisutnih robota i robota igračaka.
Te će primjene robota imitirati ljudsko i životinjsko ponašanje i internet stvari te će im sveprisutne primjene omogućiti da komuniciraju jedni s drugima.

Sve će ove kvantitativne promjene potaknuti kvalitativne promjene, koje je gotovo nemoguće predvidjeti zbog složenosti pitanja.
Brzi računalni sustavi već su uvidjeli prilike za brže, pouzdanije i preciznije donošenje odluka i djelovanje, no iz ovako brzog razvoja mogu proizaći i prijetnje i rizici,
poput skokova na tržištu dionica uzrokovanih brzim trgovanjem.

Događa li se razvoj možda prebrzo?

Može li rastuća brzina sveprisutnog i ostalog tehnološkog napretka
uzrokovati veće rizike za ekonomiju i društvo?